Nejasno nasljeđe Jicaka Rabina

Dvadeset godina nakon ubistva izraelskog premijera Jicaka Rabina, Šaren Haskel zastupnica partije Likud u izraelskom parlamentu Knesetu kaže da je preživio napad i sam Rabin bi odustao od toga da Izrael preda kontrolu nad Zapadnom obalom i Pojasom Gaze.

"Vjerovatno bi se ponašao u potpunosti drugačije", kaže Haskel. "On je bio cionista i volio je Izrael i njegovu sigurnost. Izrael je bio duboko usađen u njegovom srcu i biću."

Dok Izrael obilježava godišnjicu Rabinovog ubistva usred blokade mirovnog procesa i novog nasilja s Palestincima, nejasno je zapravo šta je ostavština ubijenog premijera.

Jicak Rabin bio je diverzant koji se borio u Arapsko-izraelskom ratu 1948, a kasnije je postao i šef štaba, ali kao premijer zalagao se za povlačenje Izraela sa Zapadne obale i iz Pojasa Gaze, jer je smatrao da je to u jevrejskom demokratskom duhu. 1994. godine su Jicak Rabin, Šimon Peres i nekadašnji predsjednik Palestinske oslobodilačke organizacije, Jaser Arafat dobili Nobelovu nagradu za mir.

Rabin je, 4. novembra 1995. godine govorio pred 100.000 Izraelaca na trgu u Tel Avivu, koji sada nosi njegovo ime, i apelovao na svoje zemljake da podrže sporazum iz Osla, privremeni dogovor koji bi otvorio vrata rješenja stvaranja "dvije zemlje". "Put mira bolji je od puta rata", kazao je Rabin. Dok je išao prema automobilu, ubica Jigal Amir iz reda ultranacionalista ispalio je dva hica u Rabina koji je od zadobijenih rana preminuo u bolnici.

Izrael se zaokrenuo udesno

Nakon ubistva Rabina, Izraelci su se podijelili na liberale i radikale. Danas, tek 15 posto stanovnika deklarišu se kao ljevičari. Istraživanja koja je proveo Univerzitet u Tel Avivu, u oktobru ove godine, pokazala su da polovina Jevreja i više od polovine Arapa koji žive u Izraelu smatra da je ideja o "dvije zemlje" mrtva.

Okupljanje u znak sjećanja na Rabina, ove godine održano je usred više palestinskih napada na Izraelce, koji su rezultirali smrću 11 Izraelaca, 68 Palestinaca, uključijući i 42 azilanta, tvrdi Izrael. Ovaj val nasilja izbio je u septembru kada su Palestinci kazali da Izrael pokušava proširiti prisustvo Jevreja u džamiji Al Aksa, koja važi za treće sveto mjesto muslimana, a Jevreji pak poštuju kao mjesto na kojem je bio prvi i drugi jevrejski hram. Izrael odbacuje ove optužbe, ali visoki vladini dužnosnici podržali su Jevreje u traženju da ostvare prava pristupa tom svetom mjestu.

Haskel kaže da kada je Rabin bio živ, to mjesto se smatralo oazom mira. "To je bilo u potpunosti drugačije vrijeme", kaže Haskel. "U to vrijeme me otac vodio u Gazu da kupimo robu za njegovu radnju namještaja." A Gaza je danas izolirana enklava kojom upravlja ekstremistička grupa Hamas, a koju blokiraju i Izrael i Egipat.

Haskel je pohađala srednju školu kada je počela druga Intifada usljed nasilnih protesta Palestinaca zbog izraelske okupacije. Haskel je dva puta jedva izbjegla bombaški napad na autobus u svom rodnom gradu Kfar Saba, u predgrađu Tel Aviva. Ona je bila pripadnica izraelske granične policije u kojoj je vršila racije kuća osumnjičenih za terorizam, osiguravala rušenja kuća i patrolirala tokom demonstracija u istočnom Jeruzalemu.

Haskel kaže da je na demonstracijama koje je osiguravala znala prepoznati stare prijatelje iz organizacije Peace Now. "Meni se to uglavnom čini naivnim. Oni vjeruju u san koji je nemoguć."

Pesimizam raste

Aktivista protiv okupacije Palestine Hagit Ofran kaže da je Rabinova ostavština ideja o dvije nezavisne zemlje. "Ništa se nije promijenilo", kaže Ofran. "Izrael i dalje okupira sve Palestince... i jedino rješenje koje ne uključuje beskonačna prolivanja krvi su dvije države."

Ofran upravlja organizacijom Settlment Watch koja se bavi praćenjem gradnje u izraelskim ilegalnim nastanbinama na Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu. 2011. izraelski vandali su ispisali grafit na njenoj kući u Jeruzalemu: "Rabin te čeka."

Dennis Ross, koji je bio američki ambasador u Izraelu tokom Rabinove vladavine, kaže za DW da je tokom mirovnih pregovora posmatrao Rabina i Arafata kako pregovaraju s osmijehom i kako se rukuju. Ross je neadvno objavio i knjigu "Doomed to Succeed" (Osuđen na uspjeh), koja prati historiju odnosa SAD-a i Izraela od vremena vladavine Trumana pa sve do Obamine vladavine.

"Postojala je nada u rješenje, koju nismo samo mi imali, nego i Izraelci i Palestinci", kaže on. "Danas vjere u rješenje nema ni sa jedne strane. Takva je situacija i sa SAD-om."

Politička ambivalentnost

Izraelci su obilježili godišnjicu ubistva Rabina u subotu uvečer (31.11.2015) okupljanjem na trgu gdje je održao posljednji govor. Policija kaže da je skupu prisustvovalo 100.000 ljudi, a predvodio ih je bivši američki predsjednik Bill Clinton, koji se sprijateljio s Rabinom dok su obojica bili na vlasti.

"On je rizikovao svoj život da bi stvorio i odbranio Izrael", kaže Clinton. "On je cijeli život služio Izraelu kako bi unaprijedio vaše vrijednosti i interese. On je dao svoj život kako biste vi mogli živjeti u miru. Koliko to zapravo sada vrijedi zavisi od vas."

Ambivalentnost Izraela ogledala se u promotivnim materijalima događaja. Organizatoru su ga nazvali: "Sjećanje na ubistvo, borba za demokratiju" i zaobišli bilo kakvo spominjanje rješenja o dvije nezavisne države ili spominjanje mira. Na događaju nije bilo predstavnika vlade Benjamina Netanyahua, a predsjednik Reuven Rivlin izostavio je iz svog govora protiv kršenja zakona spominjanje rješenja o dvije nezavisne države.

Studentica psihologije Shiri Stern (22), prisustvovala je događaju zajedno s drugim aktivistima vjerskog omladinskog pokreta Bnei Akvia. Ona je kazala da ne vjeruje u stvaranje palestinske države. "Ono što trebamo naučiti iz njegove smrti je da trebamo biti protiv nasilja", kaže ona.

Michael Gomel (39), organizator mirovnih događaja, kaže da se osjećao uzvišeno zbog broja učesnika skupa. "To me ispunilo pozitivnom energijom", kaže on. "Uz pomoć pozitivne energije potaknuti ste da mislite da je sve moguće i zaista nada još postoji da ćemo postići neki mir nekada."

Doron, izraelski poduzetnik koji živi u blizini trga, kaže da svake godine učestvuje u skupu, ali sa osjećajem straha. "Nažalost, ne vidim ništa što bi se uskoro moglo promijeniti", kaže četrdesetosmogodišnji Doron. "To je depresivno. Ali, to je činjenica. Ništa se ovdje neće promijeniti. Sve se samo pogoršava."