Nagli uspon „Islamske države“

O Ibrahimu al-Badriju se ne zna mnogo. Poznato je da je odrastao u siromašnoj porodici u Bagdadu. No, danas njegov život više ne izgleda tako, bar što se novca tiče. On je danas kalifa i vođa privatne vojske koja sebe naziva „Islamska država“ (IS) i koja se proširila na Irak i Siriju.

Uspjeh militantnog vođe islamista, koji sebe od 2010. naziva Abu Bakr al-Bagdadi, jednako je brz kao i uspjeh terorističke paravojske koja je od 2013. umiješana i u rat u Siriji i koja se pozicionirala kao novi neprijatelj Zapada. IS širi strah i teror, poznata je po svojim varvarskim postupcima i brutalnošću, pri čemu nastupa kao "država" koja se namjerava širiti.

Sve je počelo je u Iraku

Tog ljeta, dok je u Siriji više od dvije godine bjesnio rat, Zapad se još uvijek nije mogao odlučiti za vojnu intervenciju, različite organizacije za ljudska prava su izvještavale o zločinima i masakrima koje su počinili teroristi IS-a. Ljudi su ubijani dok su spavali ili su jednostavno strijeljani bez razloga. Sada već dobrih pola godine IS ostavlja svjetsku javnost bez daha. Najkasnije od objavljivanja različitih video snimaka koji prikazuju smaknuća zapadnih novinara, humanitarnih radnika i onih koji im se suprotstavljaju: Nož sa narandžastim koricama, dželat sa britanskim, a ponekad i francuskim akcentom… Otsijecanjem glava pred uključenim kamerama Islamska država na brutalan način dokazuje svoju medijsku kompetenciju.

U tom regionu su ekstremisti IS-a aktivni više od deset godina Teroristička mreža IS nastala je iz jednog ogranka Al-Kaide u Iraku, kada su Amerikanci 2003. umarširali u Irak, svrgnuli diktatora Sadama Huseina i iz javnih službi potisnuli sve njegove sunitiske pristalice - od državne garde do tajne službe. Mnogi su uhapšeni i od tada se nalaze u zatvoru. Stotine hiljada iračkih Sunita, među kojima su generali, oficiri, vojnici i službenici, bili su sve više i više marginalizirani. "Bez takvog razvoja događaja, poslije ulaska američkih trupa u Irak, ne bi bilo ni IS-a“, kaže Günter Meyer iz Centra za istraživanje arapskog svijeta na Univerzitetu u Mainzu.

Koristi iz rata u Siriji

U pružanju otpora protiv američkih trupa organizovale su se pristalice Sadama Huseina. Pod vodstvom Abu Musaba al-Sarkavija osnovana je "Al-Kaida u Iraku" (AQI). Tako je ona postala magnet za džihadiste i 2006. Nakon ubistva Al-Sarkavija, preimenovana je u "Islamsku državu u Iraku" (ISI).

Početkom 2013. ISI je iskoristila nastali vakum snaga u Siriji i ekspandirala. Od tada potiče i njen novi naziv "Islamska država u Iraku i Siriji“ (ISIS). Tada je došlo i do raskida sa do tada uspješnom paravojskom Al-Kaide u Siriji, sa Al-Nusra-Frontom. To je međutim negirao Abu Bakr al-Bagdadi, koji je u međuvremenu preuzeo komandu. Od tada, on zajedno sa svojom paravojskom radi na osnivanju kalifata, koji bi po mogućnosti obuhvatao Siriju, Irak, Liban i Palestinu. Teroristi su se do kraja 2013. uspjeli utvrditi u sjeveroistočnoj provinciji Rakka, odakle pokreću svoje osvajačke pohode.

Preuzimanje vlasti u Mosulu

"Slučaj Mosula u junu 2014. bio je trenutak stvarne ekspanzije terorističkih jedinica", smatra stručnjak za Bliski istok Meyer u razgovoru za DW. Mosul je slovio za glavnu bazu za povlačenje pristalica Sadama Huseina. Kada je IS tamo preuzeo kontrolu, priključili su mu se visokokvalifikovani bivši sunitski generali i borci, koji su se htjeli osvetiti diskriminirajućoj politici tada vladajućeg šiitskog premijera Nurija Al-Malikija. Pri tome je IS u Mosulu opljačkao sjedište Centralne banke i došao do milionskih novčanih iznosa.

IS se brzo probio u pravcu Bagdada, jer se preopterećena iračka vojska bez borbi povukla i pri tome ostavila najmoderniju tehnologiju i oružje. U zauzetim područjima Al-Bagdadi je proglasio kalifat, preimenovao svoju terorističku organizaciju u IS i na taj način ukinuo državne granice. Uveo je i zakone u skladu sa šerijatom, a pripadnici drugih religija, poput kršćana i Jezida, ili su pobijeni ili porobljeni. "Mi ovdje imamo posla sa pobunjeničkim pokretom koji ima jasan cilj da zauzme teritoriju. Proglašavanje kalifata je imalo enorman odjek u cijelom islamskom svijetu“, kaže Günter Meyer.

Stjecište radikalnih muslimana širom svijeta

I nisu samo iz cijele Evrope mladi muslimani i konvertiti otišli u Siriju da bi ratovali na strani IS-a. Iz Njemačke je, prema podacima Službe za zaštitu ustavnog poretka, oko 550 ratnika otišlo da bi učestvovalo u tom ratu (podaci iz novembra 2014.). Ukupno, kako se procjenjuje, oko 50.000 ljudi ratuje na strani IS-a. "To su ubijeđeni muslimani koji žele pomoći svojoj braći po vjeri u borbi protiv šiita. A pripadnike IS-a privlače i visoke materijalne naknade“, kaže Günter Meyer.

Budući da je IS tokom svojih osvajačkih pohoda proteklih mjeseci zauzeo naftna polja, povećao carine i poreze i nakon otmica iznuđivao novac za otkup talaca, na taj način je osigurao finansiranje i nije više zavisan od podrške bogatih Arapa. Prema različitim procjenama, IS bi dnevno mogao imati između jednog i tri miliona eura prihoda.

Zaustaviti napredak, ali kako?

Zahvaljujući svojim finansijskim sredstvima, IS sada preko Turske i Libanona lako može doći do novih pošiljki oružja i stoga se smatra ozbiljnom vojnom silom. Naoružavanjem vojnika kurdske Pešmerge u sjevernom Iraku od strane Zapada, ratom koji vode kurdski borci, pripadnika PYD-a (Stranke demokratske unije) na sjeveroistoku Sirije i bombardovanjem položaja od strane saveza arapskih zemalje okupljenih oko SAD-a, već mjesecima se pokušava spriječiti dalji napredak IS-a i dalje zauzimanje teritorija. "Napredovanje bi se pak moglo zaustaviti“, kaže Günter Meyer. "Za mnoge idološki atraktivan cilj stvaranja islamske države koja opet počiva na egzekucijama, se rasplinjuje u blijedi. S druge strane, zračni napadi na položaje IS-a vode ka jačanju ove terorističke grupe jer potpiruju osvetu“, kaže Meyer.

Stoga se eksperti slažu da samo umjereni suniti u tom regionu trajno mogu pobijediti IS. "Apsolutna većina tamošnjeg stanovništva je protiv takve Islamske države i radikalizma. Ako bi se ti ljudi ujedinili i bolje vojno organizovali, brzo bi došlo do vojnog poraza te organizacije“, smatra Udo Steinbach, voditelj "Governance centra za Bliski istok / sjevernu Afriku" pri Humboldt-Viadrina School u Berlinu.