240911 Hugo Boss Studie

Hugo Bos je bio običan krojač. Poslije Prvog svjetskog rata, sa 33 godine, u Mecingenu je otvorio krojačku firmu sa oko 30 zaposlenih. Godine 1931. i Hugo Bos počinje da osjeća posljedice tadašnje svjetske finansijske krize. Ponuda nacional-socijalista da im proizvodi uniforme, došla je u pravi čas. Iste godine Bos pristupa nacističkoj stranki.

"Hugo Bos je bio nacista iz uvjerenja"

Istoričar Roman Kester, sa Bundesver Univerziteta u Minhenu istraživao je nacističku prošlosti Huga Bosa u arhivima, dokumentima, razgovarao sa svjedocima: „Pratite li dalje tragove Bosove karijere, vidite da on nije postao član isključivo iz ekonomskih razloga. Morate jasno reći da je bio nacista. I to što je postao član partije još 1931. godine, sigurno mu nije naškodilo. On je, dakle, u to sigurno bio ubjeđen.“

Od 1931. godine, u firmi Bos se proizvode uniforme za paravojne organizacije SS i SA i za Hitlerov podmladak (Hitlerjugend). Hugo Bos taj posao dijeli sa mnogim drugim firmama širom Njemačke. Osim toga, Bos nastavlja i proizvodnju normalne radne odjeće i košulja.

„To se mijenja od 1938. godine kada se ponovo uvodi obavezni vojni rok - i od tada Bos proizvodi samo vojne uniforme i uniforme Vafen-SS-a. Firma ima oko 300 zaposlenih, svakako profitira od nacional-socijalizma, međutim, još uvijek nije ’velika riba’ u industriji uniformi“, kaže Roman Kester.

Zahvaljujući nacističkim narudžbinama, Hugo Bos se širi, postaje firma srednje veličine. Zapošljava 140 prinudnih radnika.

Sinovi mijenjaju koncept - Bos postaje globalni igrač

U procesu denacifikacije 1945.godine,  firma je označena kao „opterećena nacizmom“, ali je imala pravo da nastavi sa poslovanjem.

Osnivač firme nije doživeo uspon svog preduzeća u svjetsku marku. Hugo Bos umire 1948. godine u svom rodnom Mecingenu, a posao preuzimaju njegovi sinovi.

Šezdesetih godina Bos prelazi na proizvodnju muških odijela – upravo taj koncept je od firme stvorio globalnog igrača.

Firma Bos je tek posljednjih nekoliko godina suočena sa optužbama u vezi sa nacističkom prošlošću. Hjerdis Ketenbah, iz odeljenja za komunikacije u Bosu, kaže da, otkako je prodata, firma sa porodicom Bos i onako nema više nikakvih veza:

„To je sigurno neprijatno za firmu, a s druge strane, novi vlasnici odlučili su da nastave poslovanje pod istim imenom. Shodno tome, trebalo se suočiti sa tim optužbama i zbog toga smo naručili studiju čiji je cilj da kaže: pogledajte, sa žaljenjem moramo da kažemo da se svojevremeno desilo to što se desilo. Danas smo mi jedna druga kompanija i jednostavno molimo za uravnoteženu sliku.“

Suočavanje s prošlošću je proces koji još traje i ovom studijom sigurno nije okončan, naglašavaju u Bosu. Narednih godina će biti dodatnih, internih istraživanja.

Dojče bank finansirala izgradnju Aušvica

Hugo Bos nije jedina firma koja je posljednjih nekoliko godina dala nalog da se izradi nezavisna studiju o nacističkoj prošlosti.

Porodica industrijalaca Kvant – koja je između ostalog vlasnik većine akcija proizvođača automobila BMW, tek ove godine prekinula je ćutanje i priznala da je zapošljavala hiljade prinudnih radnika i poslovala sa nacističkim režimom.

Dojče bank je od jednog od svojih instituta 1999. naručila studiju o davanju kredita u nacističkoj eri. Između ostalog, kreditima Dojče banke finansirana je i izgradnja koncentracionog logora Aušvic.

I političke institucije, kao što je Ministarstvo spoljnih poslova, preispitale su svoju prošlost. Rezultat naučnih istraživanja je da su i pedesetih i šezdesetih godina u toj državnoj instituciji radile mnoge diplomate sa nacističkom prošlošću.

Autori: Fridel Taube / Dijana Roščić

Odgovorna urednica: Selma Filipović