Mračne tajne jedne „velike“ francuske porodice
25. januar 2021
Porodica Kušner-Duamel predstavlja oličenje pariske intelektualne elite. Bernar Kušner, poznat je kao osnivač „Ljekara bez granica" , ministar i stalni gost u televizijskim studijima kao politički komentator. javnosti je takođe poznat kao bivši šef civilne misije Ujedinjenih nacija za Kosovo (UNMIK) od 1999. do 2001.Njegova prva žena Evelin Pisije radila je kao profesorka politikologije a njen drugi suprug Olivije Duamel je bio ekspert za ustavna pitanja i vladin savjetnik. U ove dvije veze rodilo se šestoro djece, a ogroman krug rodbine i prijatelja formirao je jedan uspješan, dobro povezan i akademski briljantan klan.
Kavijar–ljevica
„La familia grande" - „Velika porodica" naslov je knjige jednog od šestoro djece, koja je izazvala ogromnu reakciju u Francuskoj. Opisi djetinjstva Kamij Kušner u početku izazivaju neku vrstu divljenja: poslovni i društveni uspjesi roditelja obezbijedili su djeci privilegovano odrastanje. Pri tom su u „velikoj porodici" Kušner-Duamel preovladavale lijevo-liberalne post ‘68-aške ideje o bezuslovnoj slobodi i „zabrani zabranjivanja". Kada su te revolucionarne ideje oslabile, ovaj sloj je mutirao ‘kavijar-ljevicu‘ i postao predmet zavisti i ismijavanja u Francuskoj.
Socijalna i politička pozadina vode ka tamnoj tajni suštine knjige. Na velikom broju strana opisuju se divna iskustva iz djetinjstva sa zajedničkih ljetovanja u Sanariju na Azurnoj obali, gdje su brojni rođaci i prijatelji zajedno sa svojom djecom živjeli, diskutovali i koketirali. Francuska ideja zavođenja – intelektualnog i seksualnog – bila je mjerilo koegzistencije. Stid je važio za konzervativan i niko se nije suzdržavao pred očima mladih.
Međutim, u tom ljetnjom raju, očuh Olivije Duamel dvije godine je noću odlazio u sobu njenog brata blizanca Viktora (ime promijenjeno u knjizi), piše Kamij Kušner. Bilo je to između njihove 12. i 14. godine. Sestra je primjetila da se nešto događa, ali nije u potpunosti razumjela šta. Treba li reći mami i rođacima? „Vidjećeš, povjerovaće mi, ali njih uopšte nije briga za to", rekao je Viktor svojoj sestri.
Ova tajna je godinama trovala odnos brata i sestre sa majkom. Kada je Kamij 2008. otkrila porodici šta se događalo, dogodilo se ono što su i očekivali. Klan je zbio redove, tajna se čuvala i nastavili su da se ponašaju kao da se ništa nije dogodilo. Bijes porodice usmjerio se na djecu koja su prekršila zapovijest šutanja.
Porodična priča Kamij Kušner ne bi privukla mnogo pažnje, osim što bi bila hrana društvenim magazinima - ali: pod haštagom #MeTooIncest hiljade Francuskinja i Francuza na Tviteru otkrivaju da su bili žrtve seksualnog zlostavljanja u porodici.
Jedna aktivistkinja, pod pseudonimom Mari Šenevans piše: „Bilo mi je pet godina, kada je jedno veče brat moje majke uništio moju nevinost i pomračio ostatak mojih dana. U roku od jedne sekunde ostarila sam sto godina."
Na ovu prvu poruku uslijedila je poplava objava o neprimjećenom i nekažnjenom seksualnom zlostavljanju djece. Počinioci su pretežno članovi proodica. Deset procenata Francuza je u jednoj anketi izjavilo da su bili žrtve incesta.
„Imala sam 13 godina, a on 26 i bio je moj ujak, mornarički oficir."
„Otac mi je rekao da je to noramlno, da mora da se vidi kako se razvilo tijelo njegove kćerke."
„Moj brat je počeo da me siluje kada mi je bilo šest godina" - opisi su teskobno slični, ali iza svakog se krije po jedna sudbina.
U međuvremenu su i neki političari podržali ovu akciju: „Svako pojedino svjedočenje ruši zid šutnje. Da bi se prekinuo tabu, žrtvama se mora omogućiti da izađu iz stida, straha i nekažnjivosti", napisala je poslanica Klementin Oten.
Poslanik u Evropskom parlamentu Rafael Gluksman naglašava: „Talas #MeToo ne znači dolazak puritanizma, već zamjenu nepodnošljivih struktura dominantnosti (javnom) rječju." Ministar za mlade Žan Mišel Blanker: „Oni koji su o tome znali, a šutali su, treba da se stide. Svako ko sazna za takve postupke mora da ih otkrije. Onaj ko šuti je saučesnik."
Olivije Duamel je u međuvremenu podnio ostavku na sve funkcije i -šuti.
Bernar Kušner, otac ovo dvoje djece, dan uoči objavljivanja knjige izjavio je: „Teška tajna koja nas dugo opterećuje je srećom otkrivena. Divim se hrabrosti moje kćerke Kamij." Ali, i on sam je godinama bio dio kartela šutanja „velike porodice".
Kao oslobađanje
„Sva ova svjedočenja su bila kao elektro šok", kaže za DW Muriel Salmona, psihijatar specijalista za liječenje žrtava nasilja. „Bila je to kao neka vrsta oslobađanja govora (o ovim postupcima)." Kaže kako je fantastično bilo gledati kako padaju zakoni ćutanja i tabui i negiranja onoga što se u Francuskoj naziva kultura silovanja. „Sa knjigom Kamij Kušner stvoren je jedan vid (zajedničke) sigurnosti. Bilo je to kao da je eksplodirala bomba."
Zašto su se žrtve do sada tako teško otvarale? Plašili su se, uprkos iskustvu nasilja vezani su za svoje porodice a suočavaju se i sa jednim društvom koje o tome neće ništa da zna. Neke žrtve na kraju pate od traumatskog gubitka pamćenja i mogu da prođu decenije dok se ne otvore. Psihijatrica je pohvalila ulogu društvenih mreža, koje su žrtvama stvorile prostor solidarnosti.
Specifičan francuski zločin?
Seksuano zlostavljanje djece u sopstvenoj porodici dešava se svuda u svijetu, kaže Muriel Salmona. Međutim, ono što je tipično francuski jeste neka vrsta propagande, koja je opravdavala ovakvo nasilje kod privilegovane elite, prvenstveno 70-ih i 80-ih.
„Najbolji primjer za to je slučaj Romana Polanskog - on može da radi šta želi. Ima određenu slobodu kao intelektualac, pisac, umjetnik… (…) i onda može da ide toliko daleko da zloupotrebljava djecu. No, fantastično je što se ta monstruozna, neljudska tolerancija sada urušava."
Salmona se žali na katastrofalnu, takoreći potpunu nekažnjivost ovakvih zločina i nada se da će u francuskom pravosuđu sada doći do promjena.
U međuvremenu je Državno tužilaštvo u Parizu pokrenulo istragu u slučaju Duamel-Kušner. Koncept konsenzusa ne bi smio da igra nikakvu ulogu u seksualnim činovima u porodici, s obzirom da djeca nikada ne mogu da daju pristanak. A svi koji rade s djecom – nastavnici, socijalni radnici, psiholozi – morali bi više da znaju o realnosti seksualnog nasilja u porodici - jer, pogođeni su svaka peta djevojčica i svaki 13. dječak.