Poligon za slobodu govora, kretanja i misli

Deutsche Welle: Sloboda – sloboda govora, kretanja i misli. To je moto pod kojim se održava ovogodišnji, drugi po redu festival književnosti Poligon. Koliko je slobode govora, kretanja i misli u danas, još uvijek na neki način, podijeljenom Mostaru?

MIrko Božić: To bi se moglo savršeno skenirati jednim geslom koje često možete ovdje čuti, ali ne samo u Mostaru nego u cijeloj BiH, kada vam kažu 'budi pametan', 'pazi šta pričaš', da ti se ne bi nešto dogodilo. I to nije nešto što je službeno nametnuto koliko to ljudi sami sebi podsvjesno nameću, jer po svaku cijenu žele da se uklope u ono što se od njih traži.

Jednom ste rekli da je okosnica festivala, između ostalog i problem 'lova na vještice'. Svjedoci smo da je jedna mlada novinarka, zbog svojih izjava o nikabu, za koje se slobodno u najmanju ruku može reći da su neprimjerene, morala da napusti zemlju. Prijećeno joj je silovanjem, spaljivanjem... Ali, bez obzira na izjavu, ma kakva ona bila, nije li to upravo 'lov na vještice' koji je i dalje prisutan u BiH?

To je dobar primjer onoga što danas vidimo u Turskoj, u blažoj varijanti ali na tragu toga. Znači da se svaka kritika vjerskih simbola i institucija doživljava kao napad na njih, te da ste kao takvi izloženi šikaniranju javnosti, što je zabrinjavajuće. Koliko god novinarkina poredba bila neukusna, u zemlji u kojoj se u buticima vjerski simboli poput krunice prodaju kao modni dodaci, sva ova hajka usmjerena je na krivu osobu jer je degradiranje religije prije nje već napravila modna industrija, no na nju se ovdje nitko nije okomio.

Koliko će Poligon doprinijeti uklanjanju podjela, i prestanku 'lova na vještice'?

Poligon je pokušaj da se okupe ljudi koji ne prezaju od kritičkog diskursa u ovom društvu i koji imaju potrebu da kritički djeluju uprkos tome što vas sistem ne opstruira, ali vas taj isti sistem i ne ohrabruje. Samim tim što ove godine učestvuju autori iz pet zemalja bivše Jugoslavije, mogu reći da je to neki stejtment pomirenja; iako je to postala izlizana fraza ali je to ipak jedno bogatstvo izraza, i književnih i društvenih i političkih.

Mora li se baš 'Ubiti pticu rugalicu'? Pitam, osvrćući se na progon novinarke i njen bijeg iz zemlje. Ali, ujedno mislim i na omaž koji ćete upriličiti, ove godine preminuloj, književnici Harper Li, autorki romana iz 1960. istog naslova koji je dobio Pulicerovu nagradu.

'Ptica rugalica' je onaj proverbijalni mesindžer i ona uvijek nastrada kada govori istinu. A što se tiče BiH i pomenutog progona novinarke, ovdje je jako mnogo 'ptica rugalica' samo što je kavez sve manji i manji. I onda će u jednom momentu doći do pucanja rešetaka i možda će se dogoditi prevrat situacije. Ono što ljudi na koje upućuju te ptice rugalice, a to su uglavnom vladajuće strukture, vjerovatno još uvijek ne shvataju jeste to da se s vrha može jednom prema dolje. Oni to obično shvate kada je prekasno.

Na okruglom stolu će se diskutovati o rastućoj ksenofobiji, terorizmu, izbjegličkoj krizi i desničarskoj renesansi. Dakle Poligon svakako nije samo književni festival već ima i političku dimenziju. Šta mislite o nanjovijem diskursu u javnom prostoru gdje se posljednjih dana, uoči predstojećeg referenduma u Republici Srpskoj i lokalnih izbora u BiH, sve više govori o ratu?

Ja mislim da je to, uslovno rečeno, 'verbalna diverzija', kao uostalom i sve druge u posljednjih desetak godina. To je više neka vrsta dimnih zavjesa koje služe jedino i isključivo prikupljanju poena kako bi se osigurao ostanak na pozicijama moći. Mislim da ni sami oni koji propagiraju te teorije zavjere, teorije o ratu, u to ne vjeruju zato što bi se u tom slučaju vjerovatno desila ista stvar kao sa referendumom u Britaniji. Jer, nakon što je referendum zaista i sproveden, nakon što se desilo ono što niko nije očekivao, oni koji su bili odgovorni za cijelu situaciju su jednostavno nestali sa scene i naprosto su pobjegli od odgovornosti. Uvjeren sam da bi se to dogodilo i ovdje kada bi se zaista proveo neki referendum od stvarne važnosti za stabilnost BiH, a ovaj referendum to svakako nije. Jer, ipak se radi samo o referendumu o obilježavanju nekakvog praznika, tako da mislim da se radi o toj klasičnoj dimnoj zavjesi.

Hajde da se vratimo književnosti zbog čega se i organizuje festival. Jednom si rekao da je „književna scena regiona na aparatima“. Šta to znači?

Htio sam reći da ne postoji dugoročna sistemska strategija koja bi kulturu tretirala kao važan sastavni element društva i njegovog identiteta, nego se kultura zapravo tretira kao nešto što je epizodno i nešto što ima isključivo ceremonijalni a ne istraživački i eksperimentalni karakter. To je jedan poprilično zaostali socijalistčki koncept, gdje se radi više o rezanjima vrpci i govorancijama, umjesto da se radi o propitivanju nekih važnijih tema u svijetu.

Da li to sada radi Poligon?

Da. Poligon pokušava da na neki način dovede u pitanje nedostatak te strategije. Mi smo lani imali okrugli sto na tu temu - zašto su potrebni ovi 'flasteri' kao što su festivali. Oni su potrebni upravo zato što nema dugoročne državne strtegije. To vjerovatno nije samo zbog nedostatka finansijskih sredstava, koliko zbog nedostatka svijesti da kultura mora biti nešto što se dešava tokom cijele godine a ne mjesec dana godišnje. I mi zato sada kroz program 'Poligon offline', koji je mjesečni program predstavljanja autora, pokušavamo barem djelimično začepiti te rupe u sistemu i ponuditi i neki dugoročni kontinuirani književni program.

Grad ima jednu književnu tradiciju i grad ima potencijal da bude jedna velika književna pozornica. I mi ovim projetkom pokušavamo vratiti fokus pisaca iz regiona na Mostar. Jer, Mostar nije samo 'grad slučaj', nego je Mostar grad dobrih pisaca, dobre umjetnosti, baštine i u krajnjem slučaju savremene kulture. Jer, ovdje su ljudi pisali i nakon Šantića i nakon Ćorovića...

To je bilo zapravo moje sljedeće pitanje na koje si već dijelom odgovorio. Da li mostarskoj književnoj sceni pokušavate takoreći vratiti imidž? Da li je i mostarska scena u komi, vještačkoj ili prirodnoj – svejedno?

Ne bih rekao da je mostarska književna scena u hibernaciji, ali bih rekao da pokazuje neke znakove života ispod površine. Tu je nekoliko novih autorskih imena koja su se praktično tek aktivirala a već dobijaju nagrade. Postoji neka nova energija. Ono što nedostaje jeste sistemska podrška, ali scena se definitivno malo po malo regeneriše. Ljudi koji su se već afirmisali i dalje su aktivni. Novi se pojavljuju. Nedostaje samo neki reflektor koji bi na njih ukazao, koji bi ih predstavio spoljašnjosti. A Poligon je upravo neka vrsta reflektora za te ljude. I da naprosto naši gosti iz drugih zemalja vide da i naši autori, koji sada djeluju, imaju šta da kažu.

Na Filozofskom fakultetu u Mostaru, fakultetu koji bi u suštini trebalo da bude mjesto slobodne misli, plakat za Poligon koji se, podsjećam, ove godine održava pod motom 'Sloboda – sloboda govora, kretanja i misli, je jednostavno skinut. Šta se tu desilo?

Meni je vrlo neobično da smo ovo doživjeli. Filozofski fakultet nažalost je postao više neka vrsta igrališta za privatne interese i proizvođač nezaposlenih nastavnika. Recimo u Zagrebu se na Filozofskom fakultetu upravo događa Plenum, gdje se protestuje protiv aktuelnog dekana i događaju se mitinzi svaki dan pred fakultetom. Vjerovatno kada bi se ovdje počele događati takve stvari, možda bi i fakultet i studenti osjećali potrebu da reaguju na ovo. Ali, to se tek treba desiti.

Da li to znači da kavez sa 'pticama rugalicama' u BiH još nije pun i da rešetke još uvijek ne pucaju?

Da. Još uvijek nije spreman da pukne ali u njemu ima sve više jaja. Tako da se nadam da će se iz tih jaja izroditi neki novi 'ptići rugalići'. Rekao bih da je ovaj mali skandal s našim plakatom, samo jedan minijatruni simbol za situaciju u kompletnom društvu. A to znači da su stvari koje bi trebalo da budu stvar ponosa zgurane u drugi, treći, četvrti plan. I zapravo ovo posmatram kao neku vrstu opšteg stejtmenta o stanju u našem društvu.

Mirko Božić je mostarski književnik i osnivač i direktor Književnog festivala Poligon u Mostaru koji okuplja pisce iz zemalja bivše Jugoslavije. Festival počinje 23. i traje do 25. septembra 2016.