Moskva i Peking se bore za središnju Aziju

Odnos između Rusije i Kine je obilježen suradnjom i konkurencijom. Zbog toga je prvi službeni posjet novog kineskog predsjednika Xi Jinpinga Moskvi (od 22. do 24. ožujka 2013.) i očekivan s napetošću. Pri sastancima kineskog predsjednika s njegovim ruskim kolegom Putinom i ostalim državnim dužnosnicima u Moskvi je prije svega riječ o bilateralno-političkim i gospodarskim pitanjima.

Često se govori o strateškom partnerstvu dviju zemalja. Ali rusko-kineska suradnja se ne odvija bez problema. Prije svega u energetskom sektoru uvijek iznova dolazi do različitih mišljenja. To se prije svega očituje kad je u pitanju središnja Azija, gdje se obje zemlje natječu za moć i utjecaj.

Natjecanje za sirovine i transportne puteve

Njemački stručnjak za središnju Aziju Günter Knabe ističe da Kina i Rusija u tom području nikad nisu bili prijatelji, a da će to još manje biti u budućnosti. "Imaju brojne zajedničke interese, privremeno i vremenski ograničeno. Ali imaju puno više točaka, u kojima su oštri konkurenti, možda čak i neprijatelji", pojašnjava Knabe.

Kina trenutačno ima samo jedan interes, kaže on, a to je vlastiti gospodarski razvoj, koji bi trebao osigurati i vladanje Komunističke partije u Kini. "Zato Kini trebaju sirovine i energija, koje pokušava svugdje dobiti, sa svim raspoloživim sredstvima", ističe Knabe. Dodaje da je središnja Azija za Peking poput velike riznice pune sirovina i energetskih rezervi. Rusija, koja i sama posjeduje brojne sirovine, s druge strane pokušava da izgradi svoj politički i vojni utjecaj u toj regiji, kaže Knabe i pojašnjava da Moskva pritom prije svega želi održati kontrolu nad važnim transportnim putevima za svoje energente. Knabe je uvjeren da će se u toj regiji zaoštriti nadmetanje između Moskve i Pekinga.

Više trpe zapadne tvrtke nego ruske

Andrej Grozin iz ruskog Instituta za zemlje Zajednice Neovisnih Država, odnosno zajednicu nekolicine bivših republika Sovjetskog saveza, međutim ne vidi istaknute rivalitete između dviju zemalja. Ističe da kineski poslovni interesi ne stoje na putu ruskim interesima. Proteklo desetljeće je pokazalo da je gospodarska ekspanzija Kine u središnjoj Aziji bila na teretu zapadnih, a ne ruskih poduzeća, kaže Grozin, jer za razliku od kineskih, ruska poduzeća ne žele crpiti velike količine plina iz Uzbekistana ili Turkmenistana. Rusija naime sama raspolaže s dosta energenata, a i na području rudarstva Moskva nema velike planove u središnjoj Aziji, poručuje Grozin.

On smatra da je ograničen utjecaj Kine u toj regiji: "Peking bi najradije htio imati provincije u središnjoj Aziji, koje bi Kinu opskrbile naftom, plinom i metalima. Ali kinesko vodstvo realistično gleda i na ruske interese i interese zemalja središnje Azije." Grozin polazi od toga da će zemlje središnje Azije i dalje htjeti održati usku suradnju s Rusijom. Elite u središnjoj Aziji su doduše korumpirane, ali se nikako ne bi htjele degradirati u kineske guvernere, kaže ovaj ruski stručnjak i dodaje da Peking ionako radije Moskvi prepušta odgovornost za to što se politički, a i vojno događa u toj regiji.

Zajednički interesi po pitanju sigurnosti

Moskvi i Pekingu međutim najviše briga zadaje sigurnosna situacija te regije koja graniči s Afganistanom. Obje zemlje polaze od toga da će porasti uloga islamista nakon povlačenja NATO trupa iz Afganistana, kaže njemački stručnjak za središnju Aziju Günter Knabe. Objema zemljama je stalo do toga da taj problem bude pod kontrolom, dodaje on.

Knabe u toj regiji međutim vidi još jedan geopolitički faktor: SAD. Vodstvo u Washingtonu svoj fokus sve više stavlja na Aziju, i obrnuto, Kina se sve više usmjerava prema Americi, kaže Knabe: "To znači da će rasti i konkurencija između SAD-a i Kine." Kina i Rusija bi se mogle čak podržavati u zajedničkom nastupanju protiv Amerikanaca, smatra Knabe.

Ruski stručnjak Andrej Grozin međutim ne vjeruje da će Kina jednostrano stati na stranu Rusije kao partnera. Ne može uopće biti riječ o tome da Peking sebe vidi u istom čamcu s Rusijom, kaže on. Grozin je uvjeren da Kinezi preferiraju formulu: "Kooperacija kako s Rusijom tako i s SAD-om."

Autori: Vitali Volkov/Marina Martinović

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić