Mladi Bosanci na humanitarnom radu u Njemačkoj

„Naš cilj je da humanitarci stečeno znanje prenesu u svoje zemlje. Cilj nam je da oni ovdje zaista nešto nauče, a ne da budu jeftina radna snaga”, kaže Thorsten Klein, glasnogovornik humanitarne organizacije EIRENE. Ova organizacija svoje humanitarce ima širom svijeta. Među zemljama gdje se nalaze njeni humanitarci je i Bosna i Hercegovina. Međutim, ona je pokretač akcije da humanitarci iz svijeta dođu na humanitarni rad u Njemačku. EIRENE je u proteklih 10 mjeseci domaćin humanitarcima iz nekoliko zemalja, među kojima su i Jovana Jovanović iz Bratunca, Alen Memić iz Gradačca i Dragan Ribić iz Doboja.

Alen Memić trenutno radi u Centru za osobe sa posebnim potrebama. U Tuzli je završio Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i dodatno znanje iz ove oblasti je želio steći u inostranstvu. “Svakodnevno stičem novo iskustvo i sreća je što sam ranije naučio njemački jezik, tako da na početku nisam imao problema. Bilo je teško, ali ovdje sam dobro prihvaćen i niko ne pravi razliku između mene i drugih kolega”, kaže Alen. On ne krije da mu nedostaju roditelji i društvo. “Nedostaje mi bosanski smisao za humor. Nijemci su hladniji od nas. Stalno pokušavam bosanski humor integrisati u svakodnevicu. Međutim, nekada i ne funkcioniše”, pomalo razočarano govori Alen.

“Sve na termin”

Za razliku od Alena, Jovana kroz osmijeh dodaje da ona nije imala problema što na početku nije govorila njemački jezik. Jovana radi u jaslicama sa djecom do tri godine starosti, “tako da je komunikacija dosta lakša”. “Igrom slučaja je i direktorica porijeklom iz Bosne, tako da mi je to na početku dosta pomoglo”, kaže Jovana koja je nakon završenog fakulteta godinu dana radila u obdaništu u Bratuncu.

“Pedagoški prisutup je isti. Ono što primjećujem, mada su djeca još mala, jeste veće poštovanje djece u BiH prema vaspitačicama”, kaže Jovana. I njoj kao i Alenu u Njemačkoj najviše nedostaju roditelji i prijatelji i to, najviše, vikendom. “Bratunac je mali grad i subotom i nedjeljom se izlazi na kafu . Ovdje nedjeljom u gradu nema nikoga. Ovdje nema spontanog izlaska. Sve je na termin i to po nekoliko dana, da ne kažem i sedmica, unaprijed”.

Jutarnja šetnja i niže cijene

Jovani i Alenu su prva tri mjeseca bila, kako kažu, “najteža”. Život u Neuwiedu, od Koblenza udaljenom desetak kilometara sa 65.000 stanovnika, za dvoje mladih je bio težak i zbog nedostatka aktivnosti za mlade. Ipak, slobodno vrijeme su provodili šetajući i upoznavajući okolinu i kulturu. Ipak, nisu im promakle neke pojedinosti. “Ujutro u pola pet šetaju pse ili džogiraju. Također, kada biciklom idem na posao oko pola sedam, često me pozdravljaju”, kaže Alen. Jovana je bila začuđena cijenama. “Ovdje je kozmetika dosta jeftinija nego u Bosni”, kaže.

Ipak, programski sadržaji domaćina su u znatnoj mjeri ispunili njihove svakodnevne sadržaje. Uz razne seminare, kurseve njemačkog jezika, ali i posjete, kao što je bila posjeta Berlinu i njemačkom parlamentu, Bundestagu, boravak humanitaraca iz BiH je zanimljiviji. “Ovdje sam da naučim jezik i upoznam ljude i kulturu”, kaže Alen kojem kao i Jovani, ostanak u Njemačkoj, trenutno nije prioritet. Oboje se žele vratiti u Bosnu, “najesti mamine kuhinje”, kako kažu i tražiti posao na kojem će moći primijeniti stečeno znanje.

Za Jovanu i Alena je veliko iskustvo zajednički život sa još dvije osobe, iz Ugande i Nikaragve, koje također rade kao humanitarci a u Njemačku su došli pod okriljem EIRENE. “Nisam ni znala koliko sam španskog jezika naučila gledajući španske sapunice dok nisam upoznala ovo dvoje ljudi”, uz smijeh kaže Jovana.

Jovana, Alen i Dragan u maju završavaju svoju humanitarnu misiju u Njemačkoj. Dragan iz Bonna, a Jovana i Alen iz Neuwieda u BiH nose lijepa iskustva, iskustva koja će im, kako kažu, pomoći dosta u životu, a sigurno i u budućoj karijeri, bilo da je to bude u BiH ili u inostranstvu.