Misteriozna operacija "Pamir"

Kako se navodi na sajtu Savezne obavještajne službe (BND), kontakti se održavaju sa oko „450 obaveštajnih službi u preko 160 zemalja”. Saradnja je važan dio rada njemačke spoljne obavještajne službe. Razmjena je bliska sa nekim partnerskim servisima, na primjer sa SAD, Velikom Britanijom ili Francuskom. Samo nekoliko država se smatraju tabuom, sa čijim službama njemački špijuni ne bi trebalo da sarađuju. Među njima su Sjeverna Koreja i Bjelorusija.

Misteriozna operacija „Pamir"

BND uglavnom ćuti o svojim savezima sa tajnim službama; kao i nadzorni organ Kancleramta. Postoje veze koje su decenijama strogo čuvana državna tajna. Ovo uključuje saradnju sa Kinom: prije više od 30 godina BND je ušao u savez sa kineskom tajnom službom. U proteklih nekoliko nedelja, WDR je istraživao ovo, obrađivao interne dokumente BND-a i razgovarao sa svjedocima vremena.

- pročitajte još:Njemački špijuni u Jugoslaviji, Rumuniji i Bugarskoj

- pročitajte još:Najveća špijunska afera u istoriji – kako se Jugoslavija nije dala

Lokalne bezbjednosne agencije danas generalno gledaju na špijune Pekinga kao na protivnike. Prema podacima Službe za zaštitu ustavnog poretka, kineske tajne službe špijuniraju Njemačku na različitim nivoima, razmještaju kamuflirane špijune, izvode sajber-napade i ciljano istražuju osobe putem društvenih mreža. Zanimaju ih njemačke kompanije i njihovi proizvodi, za visoke tehnologije, istraživanja i projekte naoružanja. Pored toga, u fokusu su njemačka spoljna i ekonomska politika, kao i kineski pripadnici opozicije i kritičari režima.

Zajednička stvar protiv Sovjetskog Saveza

Ali njemačko-kineski odnosi nisu uvijek bili tako napeti kao danas. Osamdesetih godina prošlog vijeka, Savezna Republika Njemačka je tražila blizinu Kine i pokušavala da izbjegne tenzije – u političkim i ekonomskim oblastima kao i u sferi tajnih službi. Na primjer, Kina se jednostavno više nije pojavljivala u godišnjim obavještajnim izvještajima između 1981. i 1995. godine. Tajna služba nadležna za kontraobavještajne poslove u zemlji, na zahtjev MUP-a, više ne bi trebalo da gleda tako pomno u Kineze.

Takozvani kinesko-sovjetski raskol, sukob između Moskve i Pekinga oko vođstva komunističkog pokreta, pobudio je nadu među nekim zapadnim vladama da bi Kina mogla biti mogući saveznik protiv Sovjetskog Saveza.

Monitoring nuklearnih istraživačkih postrojenja

U to vrijeme su posebno Sjedinjene Države vidjele dobru priliku da udruže snage sa Kinom protiv Sovjeta. I zato što je 1979. godine, padom šahovskog režima u toku Islamske revolucije u Iranu, izgubljena važna lokacija za obavljanje tehničkog izviđanja protiv Sovjetskog Saveza. Američka administracija predsjednika Džimija Kartera prvi put je uspostavila diplomatske odnose sa Pekingom u januaru 1979, a ubrzo nakon toga dogovorena je saradnja tajnih službi.

U zapadnoj kineskoj provinciji Sinđang, nedaleko od granice sa Sovjetskim Savezom, CIA je postavila dvije prislušne stanice u saradnji sa obavještajnim ogrankom kineske narodne armije. Donijeta je američka tehnologija, a Kinezi su obučeni kako da je koriste. Primarni cilj u to vrijeme bio je prvenstveno nadgledanje sovjetskih objekata za testiranje nuklearnih projektila udaljenih samo nekoliko stotina kilometara.

Tražena tehnologija iz Savezne Republike Njemačke

Ali, nije samo CIA tada ušla u antisovjetsku saradnju sa Kinom. BND je takođe nedugo kasnije počeo da saradnje, što se vidi iz dokumenata službe, u koje je uvid imao WDR. U julu 1985. u Kinu je otputovala delegacija iz Njemačke, u kojoj su bili tadašnji potpredsjednik BND-a, odgovorni šef odjeljenja i nekoliko poslanika Bundestaga. Dogovoreno je da se ne otkriva pozadina putovanja.

Njemačka turistička grupa bila je smještena u jednoj gostinskoj kući u Pekingu. A za kineske domaćine donijeli su i poklone: ručne satove Junghansa, švajcarske džepne vojne noževe, hemijske olovke i mini-kamere proizvođača Minok, koje su tada bili popularne među špijunima. Koštale su oko 5.900 njemačkih maraka.

Razgovaralo se o saradnji tajnih službi koju je BND dogovorio sa kineskom stranom. Operacija je u BND-u nazvana „Pamir", po srednjoazijskom planinskom lancu na granici sa Kinom. Slično CIA-i prije njega, za BND se kaže da je Kini isporučio tehnologiju prisluškivanja u vrijednosti od nekoliko miliona njemačkih maraka. S jedne strane, ovo je bilo namijenjeno za praćenje komunikacija sovjetske vojske. Osim toga, testirani su sistemi za ometanje i obmanjivanje koji su u to vrijeme bili razvijeni za njemačke borbene avione.

Ćutanje o operaciji "Pamir"

Američka špijunska saradnja sa Kinom naglo je prekinuta nakon što je režim u Pekingu ugušio studentske proteste na Trgu Tjenanmen u junu 1989. godine. Vašington je gnjevno reagovao, a CIA je povukla svoju tehnologiju prisluškivanja iz provincije Sinđang. Međutim, kaže se da se BND u to vrijeme držao zajedničkog projekta i da je korišćen za izviđanje u Centralnoj Aziji i tokom 1990-ih.

- pročitajte još:Špijunska akcija stoljeća

BND nije komentarisao koliko je tačno prislušna stanica njemačke službe ostala u Kini, da li slična saradnja sa kineskim špijunima postoji i danas, kao ni bilo koja druga pitanja u vezi sa operacijom Pamir. „Kako bi osigurao i održao funkcionalnost BND-a (državnog blagostanja), posebno iz razloga zaštite izvora i metoda od strane obavještajne službe, BND nažalost trenutno nije u mogućnosti da pruži više informacija", rekla je portparolka.

ss/wdr/tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu