Kancelare, više oduševljenja za francusku viziju Europe!

Posebno se u francuskim medijima ovih dana piše o ozbiljnoj krizi francusko-njemačkih odnosa. Govori se o kraju francusko-njemačkog tandema, jer Njemačka navodno sebično i nemilosrdno gazi francuske interese.

To je potpuno pretjerano i ne pogađa srž francusko-njemačkih odnosa. Uvijek je bilo razlika u mišljenju i političkih kriza između Pariza i Berlina, između predsjednika Chiraca i kancelara Schrödera, između predsjednika Sarkozyja i kancelarke Merkel, a sada između predsjednika Macrona i kancelara Scholza.

Naravno, kad su u pitanju konkretne teme, vlade uvijek imaju različite interese koji se nekako moraju izbalansirati u kompromisima. Ali suštinu stvari, a to je prijateljstvo između dviju zemalja koje čini motor Europske unije, to ne dotiče.

Obje strane znaju da su jednostavno dužne surađivati – za dobro svojih zemalja i za dobro šire Europe. Ni Francuska niti Njemačka to ne mogu same postići. To zna francuski predsjednik, a zna i njemački kancelar.

Cijena plina i državna pomoć

Ipak, stvarno je neugodna svađa oko energetske politike, i to usred ove krize. To uznemirava susjeda i otkriva da mnogo toga u kriznom menadžmentu u Berlinu ne ide glatko.

S druge strane, i kritike Francuza na račun njemačkog paketa pomoći od 200 milijardi eura su pretjerane, jer je za sličnu pomoć́ Francuska do sada izdvojila 120 milijardi eura.

Njemačka strana je mogla razgovarati s francuskom vladom prije nego što su odluke donesene, a Pariz je propustio dogovoriti se s Berlinom oko smisla i besmisla ograničenja cijena plina iz uvoza i radije se pridružio grupi od 14 članica EU-a, u koje ne spada Njemačka, najveći partner Francuske. Macron i Scholz su se na samitu EU-a makar dogovorili da žele pronaći rješenje. 

Odnosi s Kinom i kupovina oružja

U Francuskoj je ljutnja povelika zbog njemačke politike naoružanja, prije svega zato što francuske tvrtke (još uvijek) nemaju ništa od silnih njemačkih milijardi za oružje. U Parizu također kritiziraju njemačke poslove s Kinom, smatraju da je to opasno. Odnosno, predsjednik Macron vidi opasnost za svoj koncept europskog suvereniteta ili neovisnosti.

Njemačka kupuje od SAD-a i Izraela, jer je to oružje već́ spremno za tržište i dostupno. Ne radi se o europskom suverenitetu, navodi se u priopćenju iz Berlina. Macron također odlazi u Kinu radi održavanja gospodarskih odnosa. Svatko slijedi svoje interese. To je sasvim normalno – do određene točke.

Malo bolja komunikacija

Predsjednik Macron i kancelar Scholz sada moraju odrediti zajednički njemačko-francuski nazivnik, bolje komunicirati i onda se pridržavati dogovora.

Oni moraju uvjeriti uznemirene Europljane koji žele biti ujedinjeni u obrani od ruske agresije da francusko-njemačka suradnja funkcionira kao temelj EU-a.

A što bi ju uopće i moglo zamijeniti? Savez s Italijom kojom upravlja ekstremna desnica ili Poljskom kojom upravlja nacionalizam? To definitivno nisu alternative.

Šezdeseta godišnjica potpisivanja Elizejskog ugovora 22. siječnja dobar je datum za odgođene konzultacije dviju vlada. Najkasnije do tada Francuska i Njemačka će morati ponovo jasno reći: živjelo prijateljstvo!

Za njemačkog kancelara bi bilo dobro da pokaže malo više entuzijazma za francusku viziju Europe. Francuski predsjednik mora pak pokazati više razumijevanja za pragmatičan njemački pokušaj borbe protiv inflacije i recesije. Neophodan je kompromis, a ne konfrontacija.