Kurtijeva „pobjeda na poene” 

U dnevnom listu „Frankfurter alemajne cajtung“ (FAZ)  Miahael Martens analizira  napetost između Beograda i Prištine, opominjući da bi taj problem mogao da destabilizuje region.  

 „Stari kliše kaže da je Balkan evropsko bure baruta. Ako je to ikada bilo tačno, tačno je i to da na Balkanu više od dvije decenije vlada mir. Kavkaz, Ukrajina, Sirija i Libija doživljavaju ratove, Rusija i Bjelorusija su diktature, Turska je manje nego ikad demokratska zemlja. Nasuprot tome Balkan je poslije okončanja ratova pri raspadu Jugoslavije doživio dvije mirne decenije. Jedini veliki izuzetak su krivavi izgredi na Kosovu marta 2004, koji su uglavnom bili usmjereni protiv srpske manjine”.

Martens u tekstu navodi broj žrtava, kao i činjenicu da su paljene kuće i pravoslavne crkve. Podsjeća da je navodni povod bila glasina da su Srbi na sjeveru Kosova potjerali albansku djecu u Ibar i da su se ona udavila.  

„To nije bilo tačno, kao što se uskoro moglo i dokazati, ali to je bilo dovoljno kao izgovor rulji kosovskih Albanaca da na Kosovu nasilno krene na Srbe i Rome. Nije slučajno da su nemiri izazvani glasinom koja se odnosila na Ibar. Rijeka je linija razdvajanja između naseobina kojima dominiraju Srbi i Albanci. Sjever Kosova, u pozadini etnički podijeljenog grada Mitrovice, zvanično pripada Kosovu, ali Priština jedva da ima uticaj na to područje naseljeno skoro isključivo Srbima.”  

Poslije ovakvog opisa situacije Martens podsjeća da Beograd ne priznaje nezavisnost Kosova proglašenu 2008. ali da od 1999. nema kontrolu nad kosovskim područjem južno od Ibra, većinski naseljenom Albancima – isto kao što Priština nema kontrolu nad sjeverom.  

Bure baruta u balkanskom buretu baruta

„Sjever je od 1999. sporna teritorija, na kojoj Beograd vodi glavnu riječ. Iz te konstelacije stalno dolazi do rasplamsavanja nasilja na sjeveru Kosova. Područje je bure baruta u (tobožnjem) balkanskom buretu baruta. To naročito važi za granicu između Kosova i Srbije, koja je po zvaničnom tumačenju Beograda samo administrativna linija razdvajanja između Srbije i njene južne pokrajine. Kada je jula 2011. specijalna jedinica kosovskog Ministarstva unutrašnjih poslova htjela da preuzme kontrolu nad dva velika granična prelaza, lokalni Srbi su je napali. Jedan policajac je ubijen, jedinica je morala da se povuče. Kosovski Srbi su opustošili granični prelaz i ukłonili granične oznake.”. Martens podsjeća da je kontrolu nad graničnim prelazima privremeno preuzeo KFOR, čiji je najveći dio tada sačinjavala njemačka vojska.  

„I na Bundesver su pucali. To je bila sreća da niko nije nastradao. Lokalnoj mafiji se nije dopalo da se granica regularno kontroliše, jer su se tuda obavljali krijumčarski poslovi, švercovao se prije svega benzin,  uz veliku zaradu.  „Carinski rat“ je prevaziđen uz posredovanje EU koja je 2011. u regionu imala više uticaja nego danas.

Najnoviji konflikt se razbuktao oko „politike reciprociteta” kosovskog premijera Aljbina Kurtija, pred kojim su lokalni izbori. Prema Kurtiju, Kosovo mora da tretira Srbiju u svim pitanjima onako kako Srbija tretira Kosovo. Pošto Srbija ne priznaje tablice sa oznakom RKS (Republika Kosovo) Kurti je nedavno obznanio da će i srpske tablice na Kosovu biti nevažeće. Umjesto njih, na graničnim prelazima će moći da se kupe privremene kosovske tablice, slične onima koje vlasnici automobila odavno moraju da kupe ako žele da uđu u Srbiju.  

Idealni uslovi za potpirivanje sukoba

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je reagovao tako što je premjestio srpske trupe u blizinu granice. Srpski vojni helikopteri i avioni su uzletjeli, kosovski Srbi su blokirali granične prelaze. Kurti je poslao specijalnu policijsku jedinicu na sjever. Doduše, ratoborno držanje Vučića je bilo poza motivisana unutrašnjom politikom, jer bi se moglo isključiti da bi on sada ozbiljno rizikovao vojni sukob sa Kosovom, gdje je stacionaran ostatak kontigenta KFOR-a. Bundesver je svoju bazu u Prizrenu zatvorio 2018. poslije skoro dvije decenije, ali je i dalje ukjlučen u sastav KFOR-a sa nekoliko desetina vojnika. Najnovija eskalacija je podsjetila na to da konflikt oko sjevera Kosova nije okončan, te da je za razliku od ostatka Kosova, bezbjednosna situacija rovita. Miroslav Lajčak, nekadašnji ministar spoljnih poslova Slovačke, danas specijalni predstavnik EU za Balkan, mogao je da posreduje prošle sedmice u „sukobu oko tablica" i da postigne kompromis, koji je značio „pobjedu na poene“ za Kurtijev koncept „reciprociteta”. 

Doduše, kosovska policija je morala da se povuče sa sjevera, srpske tablice ne moraju da se zamijene kosovskim na graničnom prelazu. Ipak, ubuduće će za obje strane važiti ista pravila: državna oznaka druge zemlje na tablicama biće pokrivena bijelom nalepnicom. To važi kao prelazno rješenje, trajno bi trebalo da uslijedi. Zavisiće od Beograda i Prištine, da li će slijediti pragmatičan kurs u interesu sopstvenog stanovništva. Ko želi sukob, on na sjeveru Kosova ima idealne uslove da ga potpiri”.  

Priredio: Dragoslav Dedović

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu