Kriza, kriza, e pa šta je?

"Ovo je jedna velika sramota", ističe Zlatan Kovačević, iz organizacije SOS Bihać, o izmještanju migranata iz privremenog prihvatnog centra Miral u Velikoj Kladuši u prihvatni centar Lipa u Bihaću. "Apsurdno je pričati o ovoj situaciji, jer je ovo sistem koji ne funkcioniše", dodaje on.

Služba za poslove sa strancima BiH i Direkcija za koordinaciju policijskih agencija, 28. aprila pokrenuli su akciju premještanja migranata iz kampa u Velikoj Kladuši u kamp u Bihaću, uzrokujući tako kaos i nemir, ali i negodovanja građana Bihaća i okolice.

Ovoj akciji je prethodio oružani sukob nekoliko migranata u Bihaću, od kojih je jedan smrtno stradao, a drugi završio u bolnici. Migrantska kriza, koja je donedavno bila u zimskom snu, jednim pucnjem se probudila.

Kuda ide ova kriza?

Bihać je u strahu, izjavio je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić, ističući zabrinutost i neslaganje s Vladom kantona oko premještanja migranata u Bihać. Ni nakon sastanaka, koje su održavali svi relevantni akteri migrantske krize, zajedničko prihvatljivo rješenje nije postignuto. Kuda ide ova kriza? Za vlast prema Lipi, za migrante prema Europi?

Izmješteno je oko 370 migranata iz Mirala, u kamp koji trenutno broji 415 migranata, a koji ima kapacitet za njih 1500. U Bosni i Hercegovini trenutno se nalazi oko 2000 migranata, po podacima IOM-a, dok je u USK njih oko 900. Registrovanih. 

Kovačević, koji svakodnevno radi s migrantima, ističe da je trenutna situacija prihvatljivija nego je bila proteklih godina, ali da je još uvijek problematična. Jer niko ne zna šta slijedi sutra. 

‘’Nehuman odnos prema migrantima, od Game-a do deportacije, teško povrijeđenih, iskorištavanja migranata. Sistem je ovo koji nema opravdanje,’’ nastavlja Kovačević priču o danu kada su prebacili preko 300 migranata iz Velike Kladuše, ali i ‘pohvatali’ sve migrante koji su bili u ilegalnim smještajima u Bihaću, kao i one koji su se pripremali za Game, skrivajući se po livadama i šumama.

Iz IOM-a su naveli da u procesu zatvaranja kampa Miral neće biti dio nevoljnog premještanja migranata na druge lokacije. Kako ističe Laura Lungarotti, šefica IOM-a i Regionalna koordinatorica za Zapadni Balkan, ‘’Ministarstvo sigurnosti BiH (MoS) i vlasti BiH su u protekloj godini pokazali jasnu opredijeljenost da preuzmu koordinaciju i upravljanje hitnim odgovorom na izbjeglice i migrante od agencija UN-a i humanitarnih aktera, što se već odvija u kampu Lipa.’’

Iz MUP-a Kantona nismo dobili povratnu informaciju, dok je premijer Mustafa Ružnić za medije izjavio da broj migranata neće opteretiti grad Bihać, ali da će se pojačati patrole i inspekcijski nadzor terena na području Bihaća i Velike Kladuše.

Game koji nije igra

Mnogobrojni volonteri i humanitarne organizacije pomažu migrantima, da ova kriza bude što lakša i humanija. Među velikim međunarodnim organizacijama, koje se bave ovom migrantskom krizom, u Bihaću je i lokalna organizacija SOS Bihać, koja se od početka krize 2018.godine, nalazi rame uz rame s ostalima.

Zlatan Kovačević, s nekoliko volontera svakodnevno bdije na području Bihaća i kako navodi ‘’širi svijest o problemu i rješenjima, kroz pomoć i pružanje osnovnih životnih potreba – pomoći kad je potrebna.''

Iako mala organizacija, SOS Bihać nudi medicinsku pomoć, ali i intervencije pomoći u slučaju push back-a, hrane, smještaja i slično. Nerijetko, navodi Kovačević, zajedno s migrantima proživljavaju Game, ali i teške trenutke poslije, kad ih vrate, nakon što su došli do Slovenije ili Italije, ponovo u Bihać. 

‘’To su ljudi, sa željom i nadom za bolje sutra. Prepušteni sami sebi i najčešće divljim životinjama, u šumi Plješevice, instinkt je preživjeti. Mi smo tu kad pokleknu, povrijede se, izgube. Kad ih vrate, kad ne uspiju.''

U tri skladišta SOS organizacije trenutno se pripremaju za zimu, vrše inventuru i reorganiziraju zalihe. Sve što dobiju od donatora iz Njemačke i drugih zemalja, organizacija i individualaca, taktično odlažu i dijele migrantima u potrebi. Iz skladišta odlazimo na do Žegarskih polja. Utaban put preko livada. Močvarno područje, zapaljeni objekti, grmlje, gmizavci... Livada, koja je inače puna migranata, sad je prazna. Dan prije, MUP Kantona ih je pokupio i odveo na Lipu.

''Lipa je na potpuno pogrešnom mjestu. Od kampa do Žegarskih polja je 30 kilometara. A ovdje (na poljima) je prva stanica Game-a. Sad im treba još 30 kilometara da dođu ovdje, pa tek ova brda!'', pokazuje Kovačević.

Stajemo na livadi, jer se automobil zaglavio u močvarnom području. Dok čekamo da nas izvuku, iz grma izlazi jedan migrant.

‘'Pakistan'', odgovara na pitanje odakle je. ‘'Nema ljudi ovdje, svi otišli. Gore'', kazuje na lošem engleskom, tražeći cigaretu. Priprema se za Game i skrio se u obližnjoj vikendici. Kovačević navodi da se tu obično pripremaju nekoliko dana prije nego krenu.

''Kod repetitora, gore, ti je već hrvatska strana. Da bi došli do tamo, moraju proći čitavu ovu šumu punu divljih životinja. Moraju biti nevidljivi i njima, i policiji, a često i drugim migrantima.''

Nesuglasice među migrantskim grupama su svakodnevica, a često, priča Kovačević, usput ostanu bez hrane, pa se snalaze kako ko može. ''Kad dođe do povrede, iznemoglosti ili neke druge vrste prepreke, onda zovu dežurne brojeve organizacija, koje ih potom prebace do najbližeg kampa i pruže im osnovnu pomoć.''

''IOM i druge agencije UN-a i lokalni partneri iz nevladinih organizacija prvi su reagovali u pružanju pomoći migrantima, tražiteljima azila i izbjeglicama otkako su počeli da pristižu u BiH u sve većem broju. Čvrsta posvećenost IOM-a kao vodeće agencije u odgovoru na migracije osigurala je da niko ne bude ostavljen'', kaže Lungarotti.

Sistem ne uči na greškama

''Možeš desno ovdje'', pokazuje mi Kovačević, ''tu idu oni neiskusni i uglavnom ih policija uhvati. Ovi malo iskusniji idu putem pravo. Kriju se u šumi, po žbunju i po vikendicama. Kad osjete da je vrijeme, kreću.'' 

Migrant iz Pakistana uzima cigaretu, pokušava objasniti da se nećemo izvući iz močvare i da nam treba traktor. Pitam ga kad ide, on maše rukom, kao da nije spreman da kaže taj podatak. Pogledava u auto, a potom odlazi put šume. Polako nestaje iz vidokruga. Prvi level Game-a još uvijek nije prošao. 

U BiH je 2018. godine bilo preko 24 hiljade migranata. Naredne godine brojka se popela na 29 hiljada. Od tada je brojka u opadanju. Balkanska ruta postala je sinonim za izdržljivost, istrajnost i koračanje prema ostvarenju snova, a Bihać i Velika Kladuša stanica na kojoj je čekanje i priprema nezaobilazna stvarnost.

Zatvaranje privatnih Ad hoc kampova, Vučjaka, Bire, Sedre i sad Mirala, kao i privatnih ilegalnih smještaja, kako navodi premijer Ružnić, osnova su strateške borbe sa migrantskom krizom. ''Bitno je bilo premjestiti sve migrante prema državnim centrima'', ističe premijer.

Nismo uspjeli prijeći prvi level Game-a. Blato, mokre noge i nedovoljno motivacije, natjeralo nas je da odustanemo odmah na početku. Europa je samo nekoliko kilometara udaljena, a tako daleka. Put isklesan nadom, ali i preprekama koje često koštaju života.

''Volonteri rade svoj posao, svako u mogućnostima u kojima može. Borimo se svakodnevno s njima i za njih. No, mora se nešto desiti, mora sistem proraditi, da bi se ova kriza riješila,'' nastavlja Kovačević, te zaključuje: "Život u BiH ne vrijedi mnogo ni za nas. A za migrante, manje od ništa!"

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu