Krajnje vrijeme za odluku EU o pomijeranju kazaljki

Nakon šesnaest godina njemačka kancelarka Angela Merkel odlazi sa evropske političke bine. Na njenom oproštajnom samitu, prošle sedmice, gotovo sve koleginice i kolege su na sav glas hvalili njeno naizgled trajno upravljanje krizom. Ali sa jednom krizom, navodna „kompromisna mašina" Merkel, nije uspjela da se izbori – sa ljetnim računanjem vremena.

U noći sa subote na nedjelju, čitava EU pomjera satove za jedan sat unazad i sa ljetnog prelazi na zimsko, odnosno normalno računanje vremena. Građani EU su 2018. godine u onlajn anketi odlučili da treba ukinuti pomijeranje vremena na svakih pola godine. Evropska komisija i Evropski parlament sa tim su se složili.

Jedino Savjet EU, dakle predstavništvo 27 zemalja članica od prvih konsultacija 2019. godine nije uspio da postigne dogovor u vezi toga. Angela Merkel i njene kolege u Evropskom savjetu ignorisali su to pitanje, ističući da se najprije treba pozabaviti Bregzitom, zaštitom klime, koronom i drugim važnim temema.

Privremena sumnja u sposobnost djelovanja

Bijedan izgovor, s obziroma da se ovdje u krajnjoj liniji radi o volji građana i da je pred evropske izbore 2019. godine bilo obećano da će se nepopularna i suvišna promjena vremena u martu i oktobru ukinuti. Pa to ne bi trebalo da bude neki problem, pomislili bi obični smrtnici, koji ne žele da se bave dubinama EU birokratije i zbrkom interesa država članica.

Pojedine zemlje bi da zauvijek ostane ljetno računanje vremena, druge ne odustaju od zimskog računanja. Jedni smatraju da se prekasno razdanjuje, a drugi da prerano pada mrak. Tabele sa trajanjem sijanja sunca, vremenima njegovog izlaska i zalaska uvijek se iznova analiziraju. Zabrinuti ukazuju na to da, geografski gledano, čitava Francuska zapravo pripada drugoj, zapadnijoj vremenskom zoni, a Poljska više istočnoj.

Neki evroparlamentarci predviđaju potpuni haos sa vremenom i kraj zajedničkog evropskog tržišta ukoliko svaka zemlja bude samo donosila odluku o promjeni vremena. To je naravno besmislica, jer jedinstveno ljetno/zimsko računanje vremena u EU postoji tek od 2002. godine. I prije toga kontinent je solidno funkcionisao.

Bajka o diktatorskoj centralnoj sili Briselu

Neugodna prepirka oko jednostavnog pitanja pokazuju osnovne probleme EU, takođe i kada je riječ o velikim temema kao što su korona, zaštita klime, Kina i vladavina prava u Poljskoj: u suštini države članice određuju pravac. Ukoliko se samo jedna ili dvije države suprotstave, više ništa ne ide.

Dakle ne postoji dikatorska centralna vlastu u Briselu, o kojoj rado maštaju populisti u Poljskoj i Mađarskoj, koja bi sama mogla da odluči o tako jednostavnoj stvari kao što je promjena vremena. Potrebni su vrijeme i kompromisi, jako mnogo vremena, kako bi se stiglo do rješenja.

Gledano spolja ta kompleksna ljepota časovnika EU je uznemirujuća, gotovo katastrofalna. Zajednica koja nakon tri godine rasprave nije u stanju da se složi oko vremena, želi da ima važnu ulogu u svijetu, u spoljnoj politici, i da bude lider? Smiješno! Promjena vremena u noći sa subote na nedjelju trebalo bi da bude posljednja.

Što bi se reklo, sve u svoje vrijeme. Doći će i vrijeme kada će Savjet EU riješiti problem za koji je odgovoran.

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu