Kraj jedne bajke

Kakvo je to samo bilo ljeto: sunce je sijalo, Njemačka je ugostila ljubitelje nogometa sa svih kontinenata a čitav svijet je oduševila jedinstvena atmosfera u ovoj zemlji. „Svijet u gostima kod prijatelja“, glasio je slogan Svjetskog prvenstva u nogometu 2006. I Njemačka je zaista održala riječ i goste dočekala otvorenošću, radošću i gostoprimstvom: legenda o „njemačkoj ljetnoj bajci“ je rođena.

No ova bajka mora, bar u nekim dijelovima, biti ispisana ponovno. Njemački odbor za kandidaturu za SP 2006. raspolagao je, tako barem tvrdi tjednik “Der Spiegel”, tajnom blagajnom napunjenom s 13 milijuna tadašnjih maraka. Ovaj crni fond je navodno poslužio potkupljivanju četiri azijska člana Izvršnog odbora FIFA-e. Izbor je okončan tijesnim rezultatom od 12:11 u korist Njemačke. U slučaju da se potvrde rezultati istraživanja kolega iz “Der Spiegela”, koji u pravili rade vrlo savjesno, jedno će postati jasno: da nije bilo potkupljivanja, do “njemačke ljetne bajke” 2006. nikada ne bi ni došlo.

Čitav niz čudotvornih događaja

Bajke obično govore o čudima. I nije da se od samog početka nismo čudili. Južna Afrika je bila favorit, i to ne samo kod moćnog FIFA-inog šefa Josepha Blattera. No ipak su pobijedili Nijemci a samo nepunih pola sata nakon proglašenja pobjednika su počele kružiti glasine kako nije baš sve išlo dozvoljenim sredstvima. Npr. postavljalo se pitanje zašto se odjednom novozelandski odbornik Dempsey suzdržao od glasovanja?

Uz to treba ubrajati i naznake o sumnjivim ulaganjima njemačkih poduzeća poput Mercedesa u Južnoj Koreji ili jedne sumnjive isporuke oružja Saudijskoj Arabiji. Odbornici obaju zemalja sjede u izvršnom odboru FIFA-e. Najkasnije u trenutku kada je dobar poznavatelj prilika unutar svjetskog nogometnog saveza, Guido Tognoni, za jednu njemačku TV postaju progovorio otvoreno o sumnjivom tijeku donošenje odluke o domaćinu SP-a 2006., mnogima je postalo jasno da nešto „ne štima“. Ukoliko se sada ove sumnje potvrde, Njemački nogometni savez (DFB) bi se našao na početku.

Sve će se u tom slučaju morati okrenuti naglavačke. Današnji predsjednik DFB-a Wolfgang Niersbach i tadašnji predsjednik organizacijskog odbora za kandidaturu Franz Beckenbauer su navodno znali za crne fondove. To bi značilo kraj karijere za Niersbacha i skidanje s trona „cara“ njemačkog nogometa kako zovu Beckenbauera („Kaiser“). Nakon pada zvijezde Volkswagena značio bi to pad i druge njemačke ikone u kratkom razdoblju.

Sustav FIFA mora biti ukinut

Saznanje o vlastitim „leševima u podrumu“ bi objasnilo i sumnjivo suzdržano držanje DFB-a u jeku korupcijskog skandala oko FIFA-e i UEFA-e. Niersbach je uvijek bio škrt na riječima kada je trebalo komentirati optužbe protiv svojih kolega iz nogometnog vrha. Na optužbe je DFB reagirao poprilično suzdržano, izvješće „Der Spiegela“ je komentirao poprilično „tankim“ priopćenjem za tisak. Jedan uvjerljivi demati izgleda drugačije od ovog što je predočio DFB.

No u što smo mi sami sve ovo vrijeme vjerovali? Je li vijest o korupciji prilikom dodjele statusa domaćina Njemačkoj zaista iznenađenje? Ne, jer prilikom svih dodjela posljednjih godina su se pojavljivale sumnje, indicije ali i konkretni dokazi za ilegalne metode. Sve po logici: daj nam svoj glas i za to ćemo te bogato nagraditi. Sve to govori o jednom, do svoje srži koruptivnom, sustavu zvanom FIFA. Ovaj sustav mora nestati. Promjena svih odgovornih je neizbježna. I to isto tako vrijedi i za DFB, ukoliko se sumnje pokažu istinitima. S čime, na žalost, moramo računati. Wolfgang Niersbach je na dnu, vjerodostojnost DFB-a polako nestaje. Osjećaj iz trbuha nam govori da je ovo kraj „njemačke ljetne bajke“. Bilo je jednostavno prelijepo da bi bilo istinito.