Kosovski Albanci bez šansi za azil

Dojče vele: U posljednja dva mjeseca, Kosovo je, kako se procjenjuje, napustilo više od 30.000 ljudi. Mnogi među njima žele u Njemačku, nadajući se boljem životu. Možete li da potvrdite ove brojke – i da li je nada tih Kosovara u bolji život u Njemačkoj opravdana?

Manfred Šmit: Brojke zaista mogu da potvrdim; mi vodimo odgovarajuće statistike. Samo u decembru i januaru, taj broj se gotovo utrostručio. Ako uporedimo 2014. i 2015. godinu, imamo stopu porasta od 572 procenta. No, nada u bolji život u Njemačkoj nije opravdana. Procenat priznavanja zahtjeva kosovskih državljana za azil je ravan nuli. Mi smo promijenili postupak: zahtjevi kosovskih državljana imaju prioritet, pokušavamo da što brže donosimo odluke. Dogovorili smo se da po hitnom postupku izdajemo ukaze o prisilnom vraćanju u otadžbinu, što, opet, znači da će ti državljani dobiti zabranu ponovnog ulaska u čitav šengenski prostor.

Kosovo važi kao sirotište Evrope, sa stopom nezaposlenosti od 40 procenata – a Njemačka u određenim oblastima nema dovoljno stručnjaka. Zar ti ljudi i pored toga nemaju šansu da dobiju azil u Nemačkoj?

Ekonomska situacija na Kosovu je teška, to nam je poznato. Ali, siromaštvo, prema Ženevskoj konvenciji, nije razlog za davanje azila. Ni u Njemačkoj, ni u drugim zemljama Evropske unije, to nije dovoljno za dodjelu statusa izbjeglice nekoj osobi.

Kako izgleda postupak kada neki Kosovar dođe u Njemačku?

Sada smo reagovali na posebnu situaciju. Postupak izgleda tako da se najprije na službenom mjestu utvrdi identitet, napravi bezbjednosna provjera, osoba se fotografiše, uzmu se otisci prstiju, i onda donosimo odluku u roku od 10 dana. A to je negativna odluka, jer su zahtjevi za azil očigledno neosnovani – poslije toga tražimo od dotične osobe da napusti Njemačku, a ako to ne učini, ona biva prisilno vraćena.

Sa čime ti ljudi treba da računaju kada dođu u Njemačku? Gdje stanuju dok ih ne izbace iz zemlje?

Smješteni su u posebna prihvatilišta, gdje čekaju dok se ne donese negativna odluka i odatle ne budu vraćeni na Kosovo.

Oni u Njemačku često dolaze sa djecom. Kakvi su uslovi smještaja?

U pomenutim prihvatilištima su smješteni u zajedničke prostore koji su relativno tijesni. Tamo dobijaju i hranu. To nije dobar smještaj i ta prihvatilišta nisu hoteli. Za njih nema mogućnosti da trajno ostanu u Njemačkoj – bar ne dobijanjem azila. Ako neko hoće ovamo – pa i državljani Kosova – za to postoji legalna mogućnost, a to je dobijanje vize u vezi sa radnim mjestom u Njemačkoj.

Kosovo još uvijek spada u nesigurne zemlje Balkana – za razliku od Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine koje važe kao sigurne zemlje porekla. Ima li to ikakvog značaja pri rješavanju zahtjeva za azil koje podnose Kosovari?

Nije Kosovo proglašeno za nesigurnu zemlju, već su tri pomenute zemlje proglašene za sigurne. I u slučajevima te tri zemlje zahtjeve možemo da rješavamo brzo. Trenutno namjeravamo da i Kosovo uvrstimo na listu sigurnih zemalja porijekla. To nema uticaja na rješavanje očigledno neosnovanih zahtjeva za azil: njih ćemo sve redom odbiti.

Pravnik Manfred Šmit je od 2010. predsjednik njemačkog Saveznog zavoda za migraciju i izbjeglice.