Kosovo: Što bolje pozicije pred konačno rješenje

Brojni incidenti obillježili su pauzu u dijalogu: hapšenja Srba, incidenti s povratnicima na Kosovo, oštre riječi oko takozvanih crvenih linija s albanske strane i najave formiranja vojske Kosova. Čitav taj niz događaja u jednom trenutku je doveo do burne reakcije srpske strane, kada je zvanični Beograd zaprijetio da, ukoliko uhapšeni Srbi ne budu pušteni, dijaloga neće biti dugo vremena.

Strasti su se nakon toga donekle smirile, ali je i dalje upadljiva živa diplomatska aktivnost obje strane, koju i dalje prati pojačana retorika. Srbija sa svoje strane pokušava da pronađe nešto više razumijevanja za svoje stavove u svjetskim prijestonicama, kao i da animira pojedine zemlje da povuku priznanje Kosova, dok za to vrijeme albanska strana nastoji da zadrži podršku koju trenutno ima kod vodećih zapadnih zemalja.

Dosta je u međuvremenu bilo riječi i o uključivanju u dijalog Rusije i Amerike, ali bar kako sada stvari stoje, nema nikakvih nagovještaja da bi se to moglo brzo desiti. Stiče se utisak da Rusija i Amerika pažljivo prate razvoj događaja i da će njihovo angažovanje uslijediti samo ukoliko se ispostavi da su iscrpljene sve diplomatske moći Evropske unije da se dođe do kompromisnog rješenja.

Insistiranje na ZSO

„Mislim da će u nastavku dijaloga Srbija prije svega insistirati na implementaciji Briselskog sporazuma, odnosno onog dijela koji se odnosi na Zajednicu srpskih opština (ZSO)", ocjenjuje za DW Aleksandra Joksimović, predsjednica Centra za spoljnu politiku.

„Intenziviranje dijaloga je sve primjetnije kako se približava 4. avgust, što je zacrtani datum kada bi trebalo izaći u javnost sa statutom ZSO. Ne treba očekivati da će današnji susret riješiti sva pitanja i čini mi se da će mnogo toga što se tamo bude dogovaralo biti van očiju javnosti, sve dok se ne pronađe kompromisno rješenje koje će biti prihvatljivo za sve strane. Kada kažem sve strane, ne mislim samo na Beograd i Prištinu, jer je i međunarodna zajednica zainteresovana da pronađe rješenje koje neće uticati na neka druga krizna područja u svijetu".

Srbija je pauzu u dijalogu iskoristila za živu diplomatsku aktivnost i tu se prije svega misli na lobiranje u pojedinim zemljama da povuku priznanje Kosova. Problem je što niko ne može sa sigurnošću da tvrdi koliko je tu bilo uspjeha, jer su tim povodom stizale brojne informacije i dezinformacije.

Očito je diplomatska aktivnost Srbije oko Kosova, sviđalo se to nekome ili ne, dala neke rezultate, ističe za DW i Jelena Milić, direktor Centra za evroatlantske studije. „Kada je riječ o unutrašnjoj politici, tu mi se čini da kosovske vlasti imaju mnogo više problema da postignu nekakav konsenzus kako dalje nego u Beogradu – bez obzira na autokratski režim u Srbiji koji potpuno kontroliše medije. U takvoj situaciji imam utisak da su pojedini loši potezi sa obje strane – poput albanske najave o formiranju vojske Kosova i srpske sa pritiskom na pripadnike Kosovskih bezbjednosnih snaga da se iz njih povlače – bili samo za unutrašnju upotrebu. Ali, to zaista ostavlja posljedice na građane srpske nacionalnosti, koji su u teškom položaju".

Beograd ne prihvata nove zahteve

Ako se još jednom osvrnemo na sve incidentne situacije koje su se dogodile, one bi se mogle tumačiti i kao pojačana nervoza na obje strane. Jednostavno, došlo se u situaciju kada je postalo jasno da pomaka u stavovima nema, što je između ostalog izazvalo i sve primjetnije glasove u Beogradu da bi dijalog trebalo prekinuti.

Aleksandra Joksimović primjećuje da, što smo bliže rješenju, svaka strana pokušava da zauzme što bolje pozicije. Predsjednica Centra za spoljnu politiku u tom smislu kaže da je „svako ugrožavanje mira i bezbjednosti nešto što Srbiju posebno uznemirava. To je nešto na šta će Beograd najviše obraćati pažnju. A sa druge strane mi se čini da Beograd neće dozvoliti promjenu pregovaračkog okvira; to se odnosi ne samo na posrednike u pregovorima, nego i na one koji se sada javljaju sa nekim posebnim zahtjevima, poput albanskih predstavnika sa juga Srbije, koji su pokušali da sebe ugrade u pregovarački proces".

Prevaziđena forma dijaloga

Opasnosti za budućnost dijaloga postoje, ali Jelena Milić skreće pažnju da je dijalog ne samo povezan sa evropskim integracijama Srbije, već je značajan i zbog posvećenosti Beograda mirnom rješavanju tog problema. To je nešto što se često zaboravlja, i što se u nekim krugovima lako otpisuje. Te stvari nisu za šalu, upozorava Jelena Milić.

„Ali, sa druge strane, mislim da su forma i sadržaj dijaloga prevaziđeni. Kosovska strana tvrdi da je već dala maksimum što se tiče kompromisa, međutim, to je rezultat pregovora sa zapadnim zemljama koje su već priznale Kosovo, a ne sa Srbijom. Debakl samita EU o Zapadnom Balkanu nije nastao zbog srpskih ili kosovskih, nego zbog španskih lidera. Ta činjenica da pet zemalja EU nisu priznale Kosovo jeste bitan momenat i u tom smislu nešto mora da se promijeni u pristupu tom dijalogu, koji se trenutno svodi na pritiske na srpsku stranu". Milićeva tome dodaje da se Kosovo ponaša kao da je Srbija jedina zemlja na svijetu koja ih nije priznala. „Čini mi se da je vrsta samouvjerenosti za unutrašnju upotrebu kosovsko društvo i političare dovela u neprijatnu situaciju da nemaju nikakav konsenzus o nastavku pregovora".

Rešenje još daleko?

Jelena Milić smatra da Beograd iz razumljivih razloga javno ne želi da saopšti šta bi za njega predstavljao kompromis oko kosovskog pitanja, jer ne želi da oslabi svoju pregovaračku poziciju. Naša sagovornica dodaje kako ne bi trebalo olako otpisati ni napore srpske diplomatije da pojedine zemlje povuku priznanje Kosova. „Ne bih rekla da to nema nikakvog efekta, a može ga imati još i više. Niko previše ne govori o tome da Egipat razmišlja kakav stav da zauzme povodom nezavisnosti Kosova, a to može bitno uticati na čitavu priču", kaže Jelena Milić. Egipat je, inače, kako se navodi, samo usmeno priznao Kosovo 2013 godine, jer nakon toga nije uslijedila uobičajena razmjena diplomatskih nota niti otvaranje diplomatskih predstavništava.

Evropska unija pokušava da čitav kosovski proces završi do kraja mandata sadašnje Evropske komisije, ocjenjuje Aleksandra Joksimović. „To se možda neće desiti u tom roku, ali mislim da će svi učesnici uložiti napore da do tog kompromisnog rešenja dođe. Naročito zbog podsticaja koji je dobijen rješavanjem višedecenijskog spora Makedonije i Grčke oko imena", zaključuje Aleksandra Joksimović.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android