Korona i kino: Sve već viđeno?
30. august 2020
U brojnim filmovima i televizijskim serijama o katastrofama je odavno prikazano šta se sve može dogoditi kada se jedna bolest širi svijetom. Da li se to moglo naslutiti? Da li su političari, naučnici i institucije jednostavno morali više ići u kino ili kod kuće s više pažnje pratiti televiziju i ono štose tamo prikazuje?
Ova pitanja moraju biti dozvoljena iako niko ne tvrdi da fiktivno kino i televizijski sadržaji jedan kroz jedan trebaju biti korišteni kao mjera za buduće planove u društvu.
Denis Newiak: "Najstrašnije je koliko su svi bili iznenađeni"
Medijski znanstvenik Denis Newiak je uprkos tome iznenađen da stvari koje se dešavaju kada je u pitanju pandemija, toliko preplavljuju čovječanstvo:
"Zapravo je ipak nevjerojatno da se ovi filmovi i serije masovno emitiraju i gledaju već deset godina i da se, ako mogu tako reći, na sve gleda sa iznenađenjem", kaže Newiak. "Ja smatram da je najstrašnije u ovoj krizi koliko su svi bili iznenađeni, prije svih političari, primjerice u SAD-u", kaže on.
Denis Newiak se bavi proučavanjem medija i filmske umjetnosti, a nedavno je odbranio doktorski rad o temi "usamljenost" u filmu i na televiziji. Tokom svojih istraživanja naišao je i na temu pandemije na filmu i televiziji.
Skupa sa renomiranim izdavačem Schuerenom je rezultate svojih istraživanja objavio u knjizi pod naslovom: "Sve se već dogodilo – Šta možemo naučiti o korona krizi iz filmova o pandemiji".
Pandemija je na filmu i na TV-u bila već dugo prisutna. Njemu je kao naučniku vrlo brzo postalo jasno da "je to tema koja će u jednom trenutku biti prisutna i relevantna".
Newiak, koji je volonterski također radio za sanitetske službe i u programima zaštite od katastrofa, danas kaže: "Bilo je jasno da će u jednom trenutku do takve situaciji doći. Eksperti su već puno ranije upozoravali na to."
"Bez toga da želimo nekoga optužiti u ovoj globalnoj krizi filmovi i serije su trebale za nas biti opomena da ne podcjenjujemo realnu opasnost i da se bolje pripremimo dok smo za to imali šansu", kaže on.
Mogu li filmovi o katastrofama i televizijske serije poslužiti kao konkretni primjeri za djelovanje? Newiak je ubijeđen da se puno toga može naučiti iz fiktivnih medijskih uradaka. I on ima primjere za to koji čak i nisu popularni hollywoodski filmovi:
"Postoji lijepa pandemijska satira "Phase 7" (2010) iz Argentine gdje se vrlo detaljno pokazuje kako ljudi trebaju da koriste maske", kaže on. Tu su likovi koji su totalno preplavljeni krizom: "Ljudi koji uopće ne shvataju kako svijet oko njih propada. Oni nose svoje maske – kako se sada ponekad može vidjeti u televizijskim vijestima – ponekad krivo, ponekad uopće ne. Ili recimo nisu ispravno pritisnuli metalni dio na nosu", kaže on.
Ipak nije riječ samo o takvim detaljima koje je on vidio u brojnim filovima. "Riječ je u žanru i o velikim temama kao što je odnos prema fake news i teorijama zavjere, velikim poslovima sa strahom i nedjelotvornim lažnim medikametima i sve većem polariziranju društva", kaže on.
"I am Legend": Will Smith u Home-Office-u
Denis Newiak kao jedan od primjera spominje i veliki hollywoodskih hit "I am Legend". U tom filmu, iz 2007. godine, Will Smith igra Roberta Nevillea koji je nakon pandemije, posljednja preživjela osoba u New Yorku. Oko Nevilla je sve pusto: Kako djelovati u toj situaciji?
"Počinje time da se u filmu i televizijskim serijama često imaju figure koje se moraju suočiti sa usamljenošću, kada se izoliraju i moraju povući u svoja četiri zida jer je vani opasno", kaže Newiak.
Dakle, trebamo ići u kino kako bismo se bolje pripremili za krizne situacije?
"Ljudi uživaju gledati filmove i televiziju prije svega kao zabavu. No naravno da gledatelji ovih serija i filmova podsvjesno preuzimaju i obrasce ponašanja. Dakle uvijek se destiliraju fragmenti radnje koji se mogu koristiti za vlastitu svakodnevnicu i zahtjevne životne situacije", zaključuje on.