Ko su profiteri američke pomoći Egiptu?

Kad je američkog predsjednika Obamu koncem kolovoza novinar pitao, zašto Washington i dalje podržava egipatsku vojsku - makar je praktično izvela vojni udar - vidjelo se da američki predsjednik svaku riječ važe zlatnom vagom. Njegova vlada trenutno iznova procjenjuje odnose SAD i Egipta i mora se vidjeti što "dugoročno leži u interesu Amerike i Egipta".

Ta fraza jedva da išta govori o činjenici kako svake godine iz Sjedinjenih Američkih Država u Egipat teče 1,5 milijardi dolara pomoći - i tu se ništa nije promijenilo ni nako što je vojska tamo svrgnula predsjednika Mursija. Jer egipatskoj vojsci i odlazi najveći dio tog novca, 1,3 milijarde dolara, mada zapravo niti jedan cent od toga nikad ne napušta Ameriku.

Jer, taj novac teče na račun u Američkoj saveznoj banci i sa njega se plaćaju američki proizvođači oružja koji svoje proizvode šalju u Egipat. Zato, ako se i čuju neugodna pitanja zašto Washington pomaže vlastodršce u Egiptu - osobito ako su oni bliski tamošnjim vojnim krugovima, smjesta u Washington dolaze predstavnici američke vojne industrije kako bi članovima Kongresa i Senata objasnili - da je bolje da ne pitaju previše.

Pomoć Egiptu za američke džepove

"Pomoć" Egiptu je zapravo namijenjena isključivo partnerima u vojnoj industriji koji imaju sjedište i pogone u SAD. Djelomice se radi i o međunarodnim koncernima, ali one onda moraju imati tvrtke i u Americi. Najvažnije je da zapošljavaju američke građane i zapravo to nije pomoć Egiptu, nego potpora američkim tvrtkama. Kako objašnjava Shana Marshall, politologinja Centra za Srednji istok sveučilišta Georg Washington, ti lobisti upozoravaju da to nije samo stvar sigurnosti nego "i pitanje proizvodnih pogona i mogućeg gubitka radnih mjesta, ako ta pomoć bude obustavljena."

Američkim političarima je to obično dovoljno da više ne postavljaju "suvišna" pitanja, jer i taj ugovor potječe iz mirovnog sporazuma između Egita i Izraela iz 1979. Povrh toga, Washington Egipat i dalje smatra važnim osloncem u Arapskom svijetu, a tu je konačno i Suecki kanal.

Ipak, to pitanje se uvijek iznova čuje, a osobito je glasno od kako su Sjedinjene Države - i osobito njene oružane snage, prisiljene na drastične mjere štednje. Za proizvođače oružja to znače drastična smanjenja novca koji se troši na istraživanje novog oružja i njeni predstavnici ne žele niti čuti da bi se mogla prekinuti "pomoć prijateljskom" Egiptu.

Što će Egiptu još tenkova?

Zapravo, Jason Brownlee sa University of Texas smatra kako ta pomoć jedva da ima ikakvog smisla: "Neki od tenkova koje su SAD isporučile Egiptu tek stoje po skladištima." Čitava vojna ravnoteža te regije se uvelike promijenila od konca sedamdesetih prošlog stoljeća i njegov zaključak je jasan: "Sve u svemu, zapravo uopće nema nekog uvjerljivog argumenta Egiptu i dalje slati još više tradicionalnog oružja i vojne opreme."

Stručnjaci su doduše suglasni kako Amerika ima koristi od odnosa sa Egiptom i kako je zapravo i ta pomoć razmjerno niska obzirom na to što se time dobiva. Ali što ako se ipak ta pomoć iz političkih razloga, obustavi? Iz ugovora o pomoći se čini kako zapravo nitko niti ne može prekinuti rijeku uvijek novog i novog oružja u državu na Nilu. Jer, supotpisnik na ugovoru je i američka vlada koja jamči da će Egipat - prihvatiti tu "pomoć" u oružju koja joj se šalje.

Zato je i Shana Marshall skeptična da li će, čak i ako se te isporuke prekinu, to pridonjeti stabilnosti regije: "Američki proizvođači oružja, koji imaju veoma unosne ugovore o isporuci oružja Egiptu, bi kao nadoknadu mogle tražiti slične ugovore s drugim zemljama, na primjer s Irakom, Afganistanom, Pakistanom ili Somalijom."

Utoliko se i novinar pokazao zadovoljan veoma uopćenim odgovorom predsjednika Obame, a nije mnogo drugačije općenito zvučala niti Obamina izjava o pomoći Egiptu pred Ujedinjenim narodima koncem rujna. Doduše, spor oko američkog proračuna još nije riješen, ali jedva da ima sumnje kako će početkom listopada biti uplaćena i konačna tranša "pomoći" Egiptu za ovu, 2013. godinu. I pitanja američkom predsjedniku su sve tiša, a i američka vojna industrija - i naravno, egipatska vojna vrhuška svakako žele da se ništa ne promijeni od onoga kako teče već više od 30 godina.

Autori: Janosch Delcker / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić