Japan se okreće Africi kako bi osigurao ključne minerale

Japanski ministar privrede i industrije Nishimura Yasutoshi sklopio je niz sporazuma s nizom afričkih država o istraživanju i vađenju minerala koji su ključni za visokotehnološku industriju te azijske zemlje.

U glavnom gradu Zambije, Lusaki, Nishimura je 11. avgusta potpisao ugovor čiji je cilj veća suradnju u iskopavanju minerala koji se koriste u električnim vozilima i drugim tehnologijama.

Prema sporazumu, japanske će tvrtke dobiti potporu vlade u Tokiju za širenje poslovanja u Zambiji kako bi ojačale strateški opskrbni lanac.

Japan se obvezao postaviti satelite za provođenje istraživanja u područjima za koja postoji vjerojatnost da na njima postoje depoziti bakra, kobalta i nikla, ključnih komponenti u baterijama za električna vozila.

Očekuje se da će potražnja za takvim mineralima naglo rasti u nadolazećim godinama. Međutim, postoje ograničenja u opskrbi, jer ih proizvodi samo ograničen broj zemalja, a Japan se suočava s teškom konkurencijom kada je riječ o nabavki tih resursa.

Reakcija na kineski napredak

Nishimura je uspio sklopiti slične sporazume o mrežama istraživanja i opskrbe s vladama Namibije i Demokratske Republike Kongo, dok je također posjetio Angolu i Mozambik kako bi postavio temelje za slične trgovinske poslove. 

Japansku vladu potaknuli su na akciju agresivni napori Kine za širenje u Africi.

Kina već ima neka od najopsežnijih svjetskih nalazišta rijetkih minerala na zemlji, ali već podstiče rastuću domaću potražnju. Kako bi zadovoljile očekivanu buduću potražnju, državne kineske tvrtke užurbano preuzimaju udjele u rudnicima u inozemstvu, s posebnim naglaskom na Demokratsku Republiku Kongo.

Ograničenja na izvoz galija i germanija iz Kine stupila su na snagu 01. avgusta. Analitičari ovaj potez smatraju kaočin odmazde SAD-u i Japanu koji su uveli zabranu prodaje vrhunskih poluvodiča Kini.

Galij i germanij se koriste u proizvodnji poluvodiča, solarnih ćelija i LED dioda.

"Ovo su dvije od mnogih vrsta rijetkih minerala na zemalji koji uglavnom dolaze iz Kine, iako se, naravno, mogu iskopavati i u drugim zemljama", rekao je Morinosuke Kawaguchi, tehnološki strateg i konzultant koji je prethodno bio predavač na Institutu za tehnologije u Tokiju.

"Kina je postala najveći svjetski proizvođač jer je mogla crpiti te minerale relativno jeftino i opskrbljivati njima svjetsko tržište, što znači da su rudnici drugdje zatvoreni", rekao je on za DW.

Sada kada je Kina ograničila izvoz, cijene resursa ponovno rastu i zatvoreni rudnici sada su ekonomski potrebni, kaže on.

"Velika nalazišta mineralnih resursa već su potvrđena u mnogim afričkim zemljama, zbog čega je Japan - koji praktički nema ništa od tih resursa - uskočio", dodao je on.

Prioritet izgradnja kapaciteta

Kao dodatni podsticaj dogovorima, koji će se vjerojatno dogoditi, Japan će vjerojatno nastaviti biti velikodušan sa svojim financijskim izdavanjima za pomoć, rekao je Ryo Hinata-Yamaguchi, asistent profesora međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Tokiju.

"Tokom godina Japan je bio vrlo dobar u izgradnji kapaciteta u zemljama u razvoju, pružanju tehničke podrške, financiranju infrastrukturnih projekata, stvaranju kvalificirane radne snage i tako dalje", kaže on.

"Kina je bila manje dobra u tim područjima. A Tokio se nada da će njegovi partneri izabrati japansku kvalitetu umjesto kineskog kvantiteta", dodaje profesor.

Zemlje u Africi i otočne države Pacifika svjesne su da Peking koristi pomoć s uvjetima i traže alternativne izvore razvojne pomoći, kaže Hinata-Yamaguchi.

"Japanski pristup bio je raditi s lokalnim vlastima i ljudima kao partnerima", kaže on. "Kina je upitno djelovala u mnogim svojim trgovinskim sporazumima, a to je lokalno stanovništvo učinilo vrlo nepovjerljivim. Japan svjesno ide sasvim drugim putem i osigurava da izgradnja kapaciteta, obuka i obrazovanje budu u prvom redu", kaže on. 

Osiguranje pristupa ključnim mineralima bilo je visoko na dnevnom redu Japana i zapadnih zemalja posljednjih godina.

To je bila ključna tema na sastanku ministara energetike i okoliša skupine G7 održanom u Japanu u aprilu. Tada je postignut dogovor o jačanju suradnje na tom području.

Samo privremeni dogovor?

Kawaguchi je primijetio da bi japansko ulaganje u afričke resurse moglo biti nešto poput privremenog dogovora.

"Puno novca i truda uloženo je u istraživanje morskog dna u japanskoj ekskluzivnoj privrednoj zoni (EEZ)", rekao je on. "I to se isplati jer su probna iskopavanja na dubinama od 3000 metara i više se vratilo u nevjerojatno velikim količinama minerala."

Japan kontrolira EEZ, koja iznosi oko 4,47 milijuna četvornih kilometara Pacifika.

"To je ogromno područje i testovi pokazuju da su tamošnji resursi ogromni", kaže on.

"Čim tehnologija postane dostupna tada se to može iskoristiti. Budućnost japanske tehnologije je na dnu našeg mora", kaže tokijski profesor.

 

Uredio: Srinivas Mazumdaru

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu