"Islamska država je za mnoge sunite manje zlo"

Deutsche Welle: Ko je za turskog predsjednika Erdogana veći neprijatelj - teroristička grupa IS ili sirijski predsjednik Bašar al Asad ?

Ernst: To se jedno s drugim ne može porediti. Iz sigurnosne i vanjskopolitičke perspektive su to dva kompletno različita scenarija. Konflikt s "Islamskom državom" je asimetričan, isto kao i desetljetna borba Turske protiv kurdske milicije, prije svega protiv Radničke partije Kurdistana (PKK). Nasuprot tome, konflikt sa Asadom ima karakter jednog "zamjenskog rata". Uz to dolazi još i unutrašnjopolitička dimenzija: "Islamska država" u jednom dijelu turskog stanovništva ima izvjesnu reputaciju kao protivnička organizacija Asadovog režima, isto kao i kod mnogih sunita u regionu. Radikalno islamske grupe se vide kao protivnici Asada. On se tereti za smrt 200.000 ljudi i protjerivanje u međuvremenu deset miliona stanovnika.

Nasuprot tome je "Islamska država" iz ugla mnogih sunita manje zlo. Problem za Tursku je da taj stav ima samo polovina turskog stanovništva. Druga polovina, uglavnom aleviti i Kurdi, a njih je u Turskoj oko 40 miliona, Asada vide kao manje zlo, zato što je Asad tradicionalno bio za vjersku toleranciju. Vjerujem da je unutrašnjopolitička dimenzija vrlo bitna kako bi se razumjelo da je Turska podijeljena kada je u pitanju stav prema "Islamskoj državi" i odnosu prema Asadovoj Siriji.

Šta Erdogan želi postići? On je dobio dozvolu od parlamenta da interveniše u Siriji, ali je sada suzdržan.

Turska vlada je već rano pokušala da u Siriji uspostavi zonu zabrane leta, kako bi dijelove Sirije zaštitila od napada Asadove armije i vojne avijacije. To mu nije pošlo za rukom. Sada pokušava iskoristiti zaoštrenu situaciju na turskom graničnom području kako bi ipak proveo koncept zone zabrane leta. Turska vlada pokušava iskoristiti negativnu dinamiku u regionu kako bi provela sopstvene sigurnosno-političke predodžbe u borbi protiv Asadovog režima.

Asad za Tursku nije dio rješenja

Zašto to radi?

Turska vlada Asada ne vidi kao dio mogućeg rješenja. Ona ne vjeruje da bi Asad mogao biti u sastavu jedne prelazne vlade ili da on ima bilo kakav drugi legitimitet. Između Turske i drugih aktera imamo vrlo različite stavove kada je u pitanju rat u Siriji. Pritisak "Islamske države" je doveo do toga da se Asad razmatra kao mogući saveznik u borbi protiv džihadizma i to usprkos neuspjehu pregovora u Ženevi početkom godine. Tu perspektivu Turska apsolutno ne dijeli. Ona se želi riješiti Asada.

Ali, ako Erdogan ne intervenira protiv "Islamske države", da li to još više jača Asada?

Ovdje trrebamo razlikovati šta se dešava kratkoročno, u roku od nekoliko dana, a šta se dešava srednjo- i dugoročno. Lako stičemo utisak i preko socijalnih medija da Turska samo posmatra. Ali to nije slučaj. Turska je dozvolila da iz regiona na njen teritorij uđe 200.000 Kurda. To je bio važan korak, jer za Tursku nije jednostavno pustiti Kurde u zemlju i na taj način jačati vrlo nemirno kurdsko stanovništvo u pograničnom regionu. To je bio korak koji se zaista treba cijeniti jer on za Tursku ne donosi prednosti ako gledamo iz sigurnosno-političkog ugla.

Pored toga, Turska sa svojom armijom ne može tako jednostavno intervenirati u Siriji, a da prethodno ne razmisli šta će se desiti kao sljedeće. Stoga smatram da je vrlo važno da Turska, Amerikanci i drugi saveznici sada sjednu za sto i razgovaraju o tome šta je u perspektivi najsmislenije. To da Turska sa PKK grupama ne pregovara na istom nivou o onome što se dešava u turskom pograničnom regionu je razumljivo. Kurdi u pograničnom regionu su bliski PKK, na njih vrlo utiču militantni Kurdi koji se bore i protiv Ankare. Turska nema interesa da ove neprijateljski raspoložene snage podržava kroz bilo kakve vojne korake, neovisno od toga što i relevantne političke snage u sirijskom kurdskom regionu to isto ne žele.

Kurdi koji podržavaju kurdske milicije ne žele da se turska armija odjednom stacionira u gradu Kobaneu. Od Turaka se zapravo traži nemoguće: Turska treba štititi region koji ne želi tursku zaštitu, jer zaštita u biti podrazumijeva određenu vojnu intervenciju. Sirijske i turske kurdske milicije ni u kom slučaju ne žele da turska armija napreduje na teritoriji nasljenoj Kurdima. Od Turske se zahtijeva da s jedne strane da ne ometa kurdske borce iz Turske u pružanju pomoći sirijskim kurdskim milicijama i da se istovremeno usprotivi borcima IS-a.

Šta bi za Tursku bio najgori scenarij"?

Turska upravo preživljava najgori scenarij. Jer, činjenica da jedan diktator kao što je Asad već tri i pol godine uništava svoje sopstveno stanovništvo, da se međunarodna zajednica pokazala apsolutno nesposobnom da postigne i najmanji humanitarni kompromis sa Asadovim režimom, državama koje su mu bliske, Rusijom i Iranom: sve to je apsolutni fijasko iz turskog ugla. U biti, iz turske perspektive skoro da više ne može biti gore jer je Turska jaka država. Ona se ne mora bojati da će "Islamska država" ući na turski teritorij.

Ona se ne mora bojati da će PKK iznenada započeti široku vojnu akciju. Za nju su Kurdi, kao što to sada vidimo, preslabi. To da se unutrašnja sigurnosna situacija pogoršala zbog sve bližeg fronta "Islamske države" predstavlja kolateralnu štetu. No, stvarna drama iz turske, ali i iz međunarodne perspektive je da Asadov režim već tri i po godine može da ubija i da mu se civilno, vojno i politički nismo uspjeli suprotstaviti.

Dr. Oliver Ernst je politolog i referent u odjelu Konrad-Adenauer fondacije za Bliski istok.