Irska na putu ujedinjenja?
10. februar 2020
Birači su izgleda nezahvalni. Irski premijer Leo Varadkar je bio uspješan šef vlade. Pametno je djelao kada je riječ o odnosima sa vladom u Londonu, Bregzitu, i pridobio je za sebe zemlje EU.
Istovremeno je sprovodio društvenu modernizaciju: 2018. je većina Iraca glasala za legalizaciju abortusa. Pao je jedan od posljednjih tabua prošlosti kojom je dominiralo katoličanstvo. A homoseksualni premijer sa ocem porijeklom iz Pakistana je djelovao kao otjelotvorenje moderne Irske – otvoren prema svijetu i sa vjerom u privredu.
Ali, Leo Varadkar je načinio odlučujuću grešku: uspješno je savladao spoljnopolitičke izazove, ali je prekasno shvatio šta birače zaista muči. A to su cijene stanovanja i rad socijalnih službi, a prije svega stanje u zdravstvu.
Irska privreda cvjeta i oporavila se od teških godina nakon bankarskog sloma 2010. Ali od toga normalni Irci uglavnom još nemaju ništa.
To su problemi slični onima u drugim evropskim zemljama. Dijelovi stanovništva osjećaju da nemaju učešća u privrednom uspjehu, da nema pravedne raspodjele, da su globalne elite samo pohlepni profiteri sistema. Mnogi zaposleni su nezadovoljni svojom situacijom.
Tako u Dablinu ima posla, ali ne i priuštivih stanova. A godine drastične politike štednje napravile su velike rupe u socijalnoj mreži.
Gnjev birača su osjetile obje tradicionalne stranke u zemlji, Varadkarova Fine Gael i opoziciona Fijana Fejl. Gnjev je uperen protiv sistema u kojem te dvije stranke decenijama dodaju jedna drugoj vlast, a da među njima više ne mogu da se razaznaju ideološke ni političke razlike. A birači hoće prave alternative, hoće da svojim glasovima nešto pokrenu.
Najviše zapanjuje to što je, poslije decenija provedenih u političkom izgnanstvu, Šin Fejn uspjela da prevaziđe svoju prošlost. Za partiju koja je uvijek izgledala povezana sa nasiljem Irske revolucionarne armije (IRA), ponovo može da se glasa. Za mnoge starije Irce to je i dalje tabu, ali mladi birači koji traže „drukčiju" politiku, nemaju taj problem.
Šin Fejn je sa skoro 25 odsto odnijela prvo mjesto u nedjelju, slijede Fijana Fejl (22 odsto) i Fine Gael (21).
Šefica pobjedničke stranke Merilu Mekdonald je to nazvala revolucijom na biračkim mestima. Njoj je uspjelo da od Šin Fejn napravi stranku koja važi kao umjerena lijeva politička snaga.
Time je prvi put u posljednjih nekoliko decenija razbijena premoć dvije velike stranke. Vrijeme prostih većina je prošlo. Nastaje višepartijski sistem koji stvara prinudu formiranja komplikovanih koalicija.
I po tome je Irska sličnija drugim evropskim zemljama. Ako su sada „veliki" splasnuli na nešto više od 20 odsto, onda će Irska doživjeti iste političke podjele kakve smo imali u Španiji, Italiji ili Njemačkoj.
Tako će u Dablinu formiranje vlade biti težak posao. Fine Gael i Fijana Fejl ne žele da sarađuju sa Šin Fejnom. Da li će posljedica biti vječita velika koalicija sa slabom većinom? U tom slučaju bi kazna birača sljedeći put mogla biti još oštrija.
Neočekivani uspon irske nacionalističke stranke Šin Fejn je znak da se Irska kreće ka ujedinjenju. Nakon što je London u jeku Bregzita jasno pokazao da se sve manje interesuje za budućnost svojih sjevernih regiona, ono što je izgledalo nemoguće sada može da se zamisli.
Jer, ako Sjeverna Irska i Republika Irska ubuduće budu htjele da žive u zajedničkom ekonomskom prostoru po pravilima EU, onda će veza sa Velikom Britanijom početi da slabi, a argumenti za političko jedinstvo će jačati.
To ne bi smjelo da se odvija brzo, već mora biti spor politički proces. Obje strane znaju da još nisu zacijeljene rane iz godina nasilja. Dokle god živi generacija čiju su mladost obilježili bombaški napadi, politička ubistva i brutalne ulične borbe, to može biti samo vrlo postepeno približavanje. I u Dablinu niko ne želi da se prebrzo zbliži sa ekonomski slabim Belfastom.
Ali, Bregzit i rezultat posljednjih izbora u Republici izveli su zemlju na kurs ujedinjenja. Ironija je sudbine to što je baš britanski premijer omogućio taj put kada se složio sa povlačenjem granice u Irskom moru jer je htio „tvrd Bregzit". Irska, uzorni pitomac Evrope, kreće se u vrlo živu budućnost.