1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Irački kršćani slave Božić u strahu i nadi

Brigit Svensson / Faruk Šabanović25. decembar 2014

Teroristi "Islamske države" su protjerali više stotine hiljada iračkih kršćana. Oni koji su još ostali u Iraku, dok se raduju Božiću, traže zaštitu UN-ovih trupa. Život u zemlji, u kojoj su manjina, za njih je težak.

https://p.dw.com/p/1E9kk
Foto: Ahmad Al-Rubaye/AFP/Getty Images

"Kršćani u Iraku su poput žeravice koja tinja pod pepelom", kaže svećenik Jozef, koji je iz Libanona došao u irački Alkuš kako bi u teškim vremenima bio uz svoju braću po vjeri. U samostanu "Naša voljena Gospa" u podnožju planine Dohuk vrijedno se radi na pripremi za Badnje veče. Vjernici postavljaju svijeće i u prostorije vješaju crveno-bijele peškire, a priprema se i kandilo. Figure jaslica se još nalaze u slamom prekrivenim kartonima. Kada se dogodio napad Daeša, one su za svaki slučaj bile sklonjene u podrum.

Arapska riječ daeš se ovdje upotrebljava da bi se imenovali teroristi "Islamske države" (IS). I za kršćane je Daeš postao noćna mora. Više od dva miliona ljudi, prema podacima UN-a, je u bjegu pred IS-om. Početkom avgusta su ratnici IS-a, na osvajačkom pohodu ka kurdskim metropolama Erbilu i Dohuku, zauzeli i Karakoš, kršćanski grad sa 60.000 stanovnika, kao i sva sela koja se tu nalaze. Tek u Tilkefu, sjeverno od Mosula, zaustavljen je njihov proboj. Odatle do Alkuša je tek 20 kilometara.

Kršćani izumiru

Svećenik iz kartona uzima figuru malog Isusa i stavlja je u jaslice. "Sada je najvažnije se pripremiti za budućnost", kaže Jozef hrabreći svog brata po vjeri Gabrijela. Njihova prošlost je mračna, jer su skoro dvije trećine populacije kršćana ovdje u proteklih deset godina ili ubijeni ili su napustili zemlju. "Najprije je bjesnila Al Kaida, a sada je tu Daeš". Kršćani su masakrirani, ubijani granatama i mecima i otimani kako bi se za njihovo oslobađanje iznudio novac. Njihove crkve su razorene, zapaljene. Samostan sv. Jurja u Mosulu, kome pripada Alkuš, u rukama je islamista i, prema saznanjima libanonskog svećenika, preinačen je u ženski zatvor. U Mosulu, gradu u kome je živjelo mnoštvo kršćana, ne živi više ni jedan pripadnik ove religije. Jozef procjenjuje da od nekadašnjih 1,2 miliona Kaldejaca, još oko 300.000 njih istrajava u Mezopotamiji. Kaldejci su najbrojnija kršćanska skupina u Iraku, pripadaju Rimokatoličkoj crkvi i slave iste blagdane.

Svećenici Gabrijel i Jozef
Svećenici Gabrijel i JozefFoto: DW/B. Svensson

Alkuš je imao sreće u nesreći. Ova istorijska zajednica, čiji korijeni sežu još u 8. stoljeće prije Krista, uspjela je preživjeti. Dva dana prije napada Daeša, koji se dogodio 7. avgusta, otac Gabrijel je od kurdske tajne službe dobio dojavu da teroristi namjeravaju zauzeti, ne samo jezidski grad Sindžar, već i ostala područja. Za nekoliko sati cijelo mjesto se ispraznilo. Oko 1.000 porodica je bježeći napustilo svoje domove i pobjeglo u planine ili ka Dohuku. Alkuš i obližnja sela ličila su na naselja duhova. Kasnije se većina stanovništva vratila, a i u susjedna jezidska sela se ponovo vratio život. Džihadisti nikada nisu kročili u Alkuš i okolna mjesta i nisu ih mogli "zagaditi", kako kaže Gabrijel. Oko 300 familija se, kaže, nije vratilo, ali je oko 400 izbjegličkih familija iz još uvijek okupiranog Karakoša ovdje našlo utočište. Tako je u Alkušu došlo do rasta broja stanovnika. Za Božić će svi oni biti još bliže jedni drugima. Kršćani iz okolnih sela dolaze ovdje u samostan na polnoćku. Gabrijel se nada da će tu sa njima biti i neki od prognanika iz Mosula.

Karakoš je sigurno utočište za iračke kršćane
Karakoš je sigurno utočište za iračke kršćaneFoto: DW/B.Svensson

Kaldejci su najveća grupa

Ono po čemu se Kaldejci razlikuju od katolika je to što se njihovi svećenici nisu u celibatu. Oni se smiju ženiti i zasnivati sopstvene porodice. Pored toga, za njih u prvom planu ne stoje Kristove patnje, već njegovo uskrsnuće. Na križu u kaldejskim crkvama se ne nalazi razapeti Krist. Njihov križ je prazan. "Naše vjerovanje je okrenuto ka budućnosti", pojašnjava filozofiju njihove religije patrijarh Keldejaca Luis Sako i dodaje da se tako "mora nastaviti dalje". Otac Jozeh pragmatično ističe preduslove da bi se nastavilo dalje: "Mi trebamo jedan region za kršćane koji će biti pod zaštitom nezavisnih sigurnosnih snaga. Potrebne su nam UN-ove trupe."

Trenutno je u samostanu devet svećenika, dva sjemeništarca i 14 siročadi. U njemu, međutim, ima mjesta za mnogo toga. No, ambiciozna dalja izgradnja obustavljena je iz sigurnosnih razloga. Nedovršeno zdanje namijenjeno hodočasnicima svjedoči o značaju koji je imao samostan u Arkušu. I renoviranje nekadašnjeg eremitskog zdanja iz sedmog stoljeća je obustavljeno. Živopisne i u stijenama uklesane pećine trebale su služiti kršćanima iz cijelog svijeta kao prostorije za meditaciju.

Nukleus kršćanstva

No, trenutno se ne može ni razmišljati o religijskom turizmu. Kaldejci bi bili sretni i kada bi se nekako mogao zaustaviti bijeg kršćana iz Iraka. "Kako bi ljudi ovdje mogli ostati, mi, osim sigurnosti, trebamo i radna mjesta. Ljudi moraju imati povjerenje", kaže Gabrijel.

Za Božić je ovaj kaldejski duhovnik smislio nešto posebno. On je od kartona napravio kartu iraka i na njoj predstavio burnu istoriju od vremena Asiraca, njegovih predaka, pa sve do danas.Provincija Niniva, u kojoj se nalazi Alkuš je svjetlost koja simbolizira "nastajanje kršćanstva". U pravcu Juga boje postaju sve tamnije dok konačno ne prevlada dominantna crna boja. "Moramo ostati u svjetlosti", kaže on i dodaje "to ponekad dolazi do granice ljudske izdržljivosti".