Kao Iranka, godinama sam nosila komad tkanine na glavi. Osjećala sam ga kao instrument tlačenja i kontrole. Hidžab od žena stvara građanke drugog reda.
Ponižavajući tretman i tradicionalna diskriminacija ženskog stanovništva u Iranu kao da jedva nalaze mjesta u aktuelnoj debati o ukidanju moralne policije. A upravo bi ta debata bila potrebna.
Režim u Teheranu je od preuzimanja vlasti 1979. insistirao na prisili nošenja marame. Ali dugo se niko nije uzbuđivao zbog ove povrede osnovnih ženskih prava. Podržavaoci režima, ali i političari iz zapadnog svijeta predstavljali su hidžab kao pitanje kulture i tradicije.
Moje iskustvo kaže drukčije. Imala sam 13 godina kada mi je otac bačen u zatvor jer se zalagao za radnička prava u Iranu. Sjećam se da je majka smjela u sudnicu samo u širokoj i tamnoj odjeći.
Kao tinejdžerka sam imala posla s moralnom policijom. Sjećam se da sam sa prijateljem išla u bioskop, noseći crveni mantil. Crveno je za te čuvare morala omražena boja.
Zaustavili su me zbog mantila na ulazu u stanicu metroa. Sjećam se straha. Jedino o čemu sam mislila bilo je kako da izbjegnem hapšenje. Okrenula sam se i trčala koliko me noge nose. A onda sam razmišljala zašto zapravo bježim? Kakav sam to zločin počinila?
Nakon tog bjekstva, osjećala sam tjeskobu kad god bih izašla na ulicu. Napustila sam zemlju 2015. godine, ali me osjećaj nelagode na ulici nije napuštao ni prvih mjeseci u prinudnom egzilu.
Imala sam sreće da izbjegnem kandže moralne policije. Tu sreću nije imala Jina Mahsa Amini, koja je stradala prije tačno tri mjeseca (16. septembar), ubrzo nakon hapšenja.
Uslijedili su protesti i još mnoge nevine žrtve režima u Teheranu. S obzirom na takav užas, rasprave o navodnom planu da se ukine moralna policija djeluju mi kao puštanje magle.
Prinuda na nošenje hidžaba je jedan od stubova Islamske Republike, način kontrole žena i cijelog društva. Ljudi u Iranu to znaju, zato i ne vjeruju da će biti ukinuta obaveza pokrivanja kose za žene.
Svakako, vlasti će po nekom, nama još nepoznatom planu, naći način da zamjene moralnu policiju. Možda će žene koje nepravilno nose maramu biti lišene nekih prava ili usluga. To bi se moglo zaključiti iz riječi nadležnih.
Ali, čak i kada bi moralna policija stvarno bila ukinuta, ne treba zaboraviti da problem iranskog naroda nije samo obavezni hidžab, nego kompletan režim ustrojen nasuprot ljudskim pravima.
Posebno mlade generacije imaju veći cilj – slobodni, sekularni i demokratski Iran koji može da igra bitnu ulogu na Bliskom istoku i u svijetu.
Vrijeme je za novu iransku revoluciju. I vrijeme je da se oda priznanje iranskim ženama koje su obznanile startni pucanj – sa hidžabom ili bez njega.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu