Iranski uticaj u BiH

Islamska Republika Iran priznala je nezavisnost Bosne i Hercegovine (BiH) nepunih mjesec dana nakon bosanskohercegovačkog referenduma za nezavisnost marta 1992., a dvije države su diplomatske odnose uspostavile početkom ratne 1993. godine. BiH je tada imala dobre odnose sa Iranom, ali i drugim državama koje su podržavale njenu cjelovitost i teritorijalni integritet, uključujući Sjedinjene Američke Države (SAD).

Podrška Irana BiH tada se, prije svega, ogledala u slanju oružja i vojne opreme Armiji BiH. Prema navodima iz knjige sarajevskog profesora Vlade Azinovića objavljenoj u Slobodnoj Evropi (Al-Kai'da u Bosni i Hercegovini: Mit ili stvarna opasnost) to nije bilo moguće izvesti bez znanja i odobrenja Republike Hrvatske, a na poticaj SAD-a kojima je ta opcija naoružavanja probosanskih snaga navodno bila prihvatljivija od kršenja UN-ovog embarga na uvoz oružja.

Pogorelica i iranski instruktori

Prema pisanju brojnih bosanskohercegovačkih medija, uz „prećutno“ odobravanje SAD-a i drugih zemalja, iransko učešće u naoružavanju i obuci probosanske vojske i policije trajalo je sve do desanta međunarodnih Stabilizacijskih snaga na „Pogorelicu" – kamp za vojno-obavještajnu (antiterorističku) obuku u čijem su radu učestvovali i iranski instruktori. Potom je aktuelizirano i pitanje stranih boraca, odnosno „mudžahedina" među kojima je bilo Iranaca, ali i državljana iz drugih azijskih i afričkih zemalja. O načinima njihovog dolaska u BiH pisao je i penzionisani oficir Oružanih snaga BiH Edin Subašić u tekstu za Al Jazeera Balkans „'Džihad' u BiH: Mudžahedini preko Zagreba putovali u London usred borbi".  I nakon početka bošnjačko-hrvatskog sukoba, dakle od marta 1993. godine pa nadalje, mudžahedini su stizali iz Splita preko Kupreškog polja sve do Travnika bez problema (!?) Autobusima i kamionima, čak i sa naoružanjem i pod pratnjom pripadnika BRITBAT-a, vrlo često uz prisustvo britanskih SAS-ovaca“, piše Subašić. 

I banjalučki profesor Ostoja Barašin potvrđuje za DW da su se interesi zapadnih sila i Irana u BiH podudarali u ratnim godinama. „Nakon rušenja Berlinskog zida, transformacija bipolarnog u unipolarni svijet manifestira se i kroz sukobe na više lokacija, kako devedesetih na području bivše Jugoslavije, tako i danas u Ukrajini. Gotovo da se obistinilo sve ono o čemu je pisao i Samuel P. Huntington – 'granice između civilizacija postaju linije sukoba'. Iran je jedna od vodećih zemalja islamskog svijeta, bez obzira na njene unutrašnje protivrječnosti i probleme, koja u svoje misije vjerovatno računa i širenje islama. Zapad je devedesetih godina osnažio uticaj Irana, jer je iranska podrška BiH tada pogodavala zapadnoj hegemoniji na ovim prostorima. Danas mnogi Zapadnjaci označavaju Iran kao državu koja 'sponzorira terorizam', što potvrđuje da u politici nema ni trajnih prijatelja ni trajnih interesa", kaže Barašin.

Informacije iz „obavještajnog podzemlja"

U Hrvatskoj se danas nerado sjećaju ratnih epizoda o dolasku „mudžahedina“ u BiH i snabdijevanju probosanskih snaga iranskim oružjem preko teritorije Republike Hrvatske. „Zanemarimo li informacije iz 'obavještajnog podzemlja' prilično je teško procijeniti kakva je bila uloga Hrvatske u uspostavljanju uticaja nekih od država Bliskog Istoka, pa tako i Irana, u BiH u toku rata. Ono što se zna i pamti je teroristički napad u Rijeci, koji je uslijedio nakon što je Hrvatska još u ratu, u oktobru 1995. Egiptu izručila člana Al Gamma'e al-Islamiyye Tal`ata Fu'ada Qassima“, kaže zagrebački politolog Davor Gjenero za DW.

On ističe da su odnosi Hrvatske i Irana uvijek bili srdačni i da se Hrvatska nadala ukidanju međunarodnih sankcija Iranu. „Međutim, pravac koji je sada odabrala iranska vlast, vojnom saradnjom i naglašenim savezništvom s totalitarnim režimom Vladimira Putina, dovela je do distanciranja Hrvatske u odnosu na Iran“, kaže Gjenero. 

Uticaj Irana u BiH „preuveličan“

Sagovornici DW-a smatraju da se i poslijeratni uticaj Irana u BiH „nepotrebno preuveličava". „Danas se o tome govori u kontekstu posljednje bilateralne razmjene na nivou ministara vanjskih poslova i protesta u Iranu. Dakle, poštujući teoriju i praksu, Iran ne utiče, niti može mnogo uticati na osnovne pravce vanjske politike BiH", kaže profesor međunarodnih odnosa i bivši ambasador BiH u Iranu i Maleziji Emir Hadžikadunić.

U obrazloženju, Hadžikadunić podsjeća da bh. vanjsku politiku determinišu euroatlanske ili regionalne integracije koje afirmiraju vlastite principe geo-ekonomske ili geo-političke komplementarnosti. „Iran nije dio tih integracija, ne pripada našem geopolitičkom okruženju, niti je podređen gravitacionom polju evropskog ili euroatlanskog sistema. Njegovi nacionalni interesi su primarno vezani za drugi regionalni sub-sistem koji ima svoje specifične okolnosti i izazove. U vanjskopolitičkoj strategiji BiH, države članice Organizacije za islamsku saradnju (Iran je jedna od njih) se pominju u jednoj ili dvije rečenice. Dakle, niti se BiH previše zanima za probleme država Perzijskog zaljeva, niti se Iran previše zanima za probleme Balkana“, kaže Hadžikadunić.

Skromni pokazatelji saradnje BiH i Irana

Sagovornik DW-a podsjeća da su vanjskopolitički odnosi BiH i Irana limitirani i da dvije države imaju simboličnu trgovinsku razmjenu i investicije. „Mohammed Khatami je bio posljednji iranski predsjednik koji je posjetio BiH davne 2005. godine. S druge strane, posljednja posjeta šefa države iz BiH (Bakir Izetbegović - op. aut.) upriličena je prije 6 godina. Na nivou ministara ili zamjenika ministara održano je 7-8 bilateralnih razmjena od 2003. do 2021. Koliko su ovi diplomatski odnosi skromni najbolje pokazuje širi kontekst. Na primjer, u istom tom periodu zabilježeno je preko 20 bilateralnih razmjena između BiH i Turske na najvišem političkom nivou, plus sastanci trilaterale", kaže Hadžikadunić. On napominje da je učešće Irana u političkom dijalogu BiH sa drugim državama „dosta skromno", da ekonomski odnosi nisu ništa bolji i da trgovinska razmjena između dvije zemlje ne prelazi 50 miliona KM za period od pet godina (2015-2020). 

„I dok je posjeta ministra vanjskih poslova Irana Hosseina Amir-Abdollahiana Sarajevu izazvala kontroverze, posjeta šefa iranske diplomatije Srbiji prošla je gotovo nezapaženo“, kaže direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović. „Hossein Amir-Abdollahian se u Beogradu sastao sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i ministrom vanjskih poslova Ivicom Dačićem te obećao isporuku energenata ukoliko to Srbija zatraži. Poznato je da Iran podržava politiku Srbije i da nije priznao Kosovo. Prema našim informacijama, iranski ministar će se, zbog odbijanja bosanskih zvaničnika Nikole Špirića i Nebojše Radmanovića da se u Sarajevu susretnu s njim, obratiti zvaničnom Beogradu, što je paradoksalno“, kaže Bećirović.

Pojedini zvaničnici u BiH na udaru su kritika nakon što na nedavnoj sjednici Odbora za ljudska prava UN-a BiH nije podržala rezoluciju kojom se osuđuje kršenje ljudskih prava u Islamskoj Republici Iran. Suprotno većini evropskih zemalja, ambasador BiH u UN-u Sven Alkalaj izrazio je suzdržanost. U znak protesta zbog represije u Iranu, hrvatski i pojedini srpski zvaničnici u institucijama BiH nedavno su odbili da se u Sarajevu susretnu sa šefom iranske diplomatije.