Humorom protiv političkih frustracija

Korupcijski skandali, masovne demonstracije, zabrana Twittera i YouTubea… Dok se na turskoj političkoj sceni jedan za drugim nižu skandali i afere, narod ne dopušta da mu se uskrati zabava. Kroz grafite, stripove i muziku su mnogi Turci, inspirisani političkom krizom, doživjeli vrhunac svog stvaralaštva. Nisu samo profesionalni umjetnici ti koji doživljavaju stvaralačku katarzu, već se u to kolektivno izražavanje nezadovoljstva uključio i narod. Mnogi građani svoje stavove i nezadovoljstvo publikuju na zidovima zgrada u vidu streetarta, odnosno ulične umjetnosti, ili na svojim računarima kreiraju satirične gegove, kako bi ih kasnije proširili putem interneta.

Tako je već godinu dana umjetnost ispušni ventil za rastuću frustraciju stanovnika te zemlje, koja je uglavnom izazvana nemogućnošću da se u medijima, koje kontroliše vlada, iznesu suprotni stavovi. Od izbijanja protesta u Gezi parku se ova vrsta umjetnosti raširila i postala značajan alternativni vid izražavanja nezadovoljstva. Tako je umjetnik Erdem Gürdüz, mnogima postao inspiracija. Inače, on je poznat kao demonstrant koji je samo stojeći izražavao svoj revolt. I stepenice u duginim bojama, kao simbol mira I tolerancije, postale su jedan od prepoznatljivih znakova artističkih izraza demonstranata.

Muzička scena također obiluje pjesmama u kojima se kritikuje vlada. Samo u Istambulu u alternativnim diskotekama, kakav je i klub „Aral“ u popularnoj četvrti za izlaske Beyoglu, barem jednom u toku večeri se može čuti jedna posebna pjesma: himna demonstranata iz Gezi parka. Njen naslov je „sik bakalim“, što bi u prevodu glasilo „posprejaj“. U pjesmi se govori o suzavcu i pendrecima. Tada svi gosti pjevaju u jedan glas, istovremeno se smijući, skačući i plešući.

Erdogan je omiljeni motiv

Najčešći motiv dijela demonstranata je aktuelni premijer Erdogan. Odmah nakon zabrane Twittera pojavili su se humoristički crteži u kojima je ismijavan njegov autoritarni stil vladanja zemljom. Tada se Erdogan pojavljivao na naslovnicama turskih novina kako gricka plavu twitterovu pticu ili kao vozač neke vrste "vozila demokratije", odnosno demokratijamobila, kako se udaljava od brojnih twitter ptičica. Najviše je rasprostranjena bila karikatura na kojoj plave ptičice vrše nuždu na Erdoganovu glavu.

Na tim grafitijima, urađenim na zidovima turskih gradova, mogu se vidjeti i brojni savjeti i upute u formi DNS kodova, uz čiju pomoć se mogu zaobići aktuelne zabrane korištenja Twittera i YouTubea. Na najnovijim grafitima prisutno je i izrugivanje umjetnika rezultatima lokalnih izbora. Čak i naslovnica časopisa „Penguen“, posvećenog stripu, prikazuje građanina pored glasačke kutije. On, umjesto glasačkog listića, u kutiju ubacuje novac. „U sjeni korupcije i podmićivanja izlazimo na izbore“, pisalo je u tekstu uz crtež.

Tradicija satire u Turskoj

„Turska od svog osnutka ima problem sa demokratijom. Stoga u toj zemlji i postoji satira u pisanoj, slikovnoj i verbalnoj formi. Ona je imala svoje mjesto i u vrijeme Osmanskog carstva, kada su satiričari ismijavali sultane“, kaže Hakan Bilginer u razgovoru za DW. On je 2010. osnovao satirični časopis „Zaytung“, baš u u vrijeme kada je vlada postajala autoritarnija i vršila sve veći pritisak na novinare i medije.

„Mi nismo imali problema sa vladom, jer smo nezavisni magazin. Način na koji vlada kontroliše medije proizilazi prije svega iz njenih poslovnih veza. Pošto mi takvo što nemamo, nismo ni izloženi pritisku“, objašnjava Bilginer. Naš časopis je poznat u vladajućim krugovima, kaže on i dodaje: „Članovi vlade prate naš rad putem Facebooka i Twittera. Ponekad oni na tim socijalnim mrežama podijele naše članke, jer ih smatraju smiješnima“, ističe Bilginer. Zbog toga su i članovi autorskog i uredničkog tima „Zaytunga“ oprezni, jer ne žele imati problema sa zakonom. „Mi ne vrijeđamo direktno vladu. Međutim, uvijek nalazimo način da kažemo ono što mislimo. Osim toga, ovdje se radi o humoru i on nam omogućava taj dodatni bonus“, pojašnjava on uredničku politiku lista.

Nema razloga za autocenzuru

Za razliku od Bilginera, Tuncay Akgün ima negativna iskustva sa turskom vladom. On je još prije 28 godina utemeljio comic strip „Leman“. On je do danas sa 30.000 izdanja najprodavaniji strip u Turskoj. „Mi smo veoma radikalan list. Redom su naši autori bili zatvarani. I ja sam bio u zatvoru“, kaže Akgün. Trenutno je u toku još jedan sudski proces protiv „Lemana“, kaže on.

„Vlada nas je tužila Evropskom sudu za ljudska prava i vjerovatno ćemo dobiti visoku novčanu kaznu. Radi se o vrijeđanju premijera. Stavili smo ga na naslovnu stranu sa pokazanim srednjim prstom“, objašnjava ovaj strip autor, koji ne vjeruje turskom pravosuđu.

Uprkos tome, kaže, ne postoji razlog za autocenzuru. „Mi to isključujemo, jer smo veoma radikalni. Crtaćemo ono za što budemo imali volje i za što budemo mislili da treba da bude objavljeno“,naglašava Akgün. Ovaj umjetnik je ponosan na svoje zemljake. „Svi ti crteži i grafiti po čitavom gradu (Istambulu) su veličanstveni i svakim danom postaju bolji. Umjetnost je važan alat za izražavanje", zaključuje on.

Autori: Senada Sokollu / Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović