Horor seksualnog zlostavljanja djece u njemačkom kampu
27. juni 2019
Roman von Alvensleben je već gledao u brojne ljudske ponore, ipak slučaj Luegde je toliko potresan da čak i ovaj iskusni odvjetnik čitanje spisa jedva može podnijeti i od svega mu je muka. Von Alvensleben danas zastupa desetogodišnju djevojčicu zahvaljujućim čijim izjavama je započela istraga protiv glavnoosumnjičenog Andreasa V.
Kada se njena majka pojavila u njegovoj advokatskoj kancelariji on je, kako kaže, najprije nije uzeo potpuno za ozbiljno jer sve što je ona rekla uopće nije mogao zamisliti. Do danas von Alvensleben ne može shvatiti da "neko godinama može održavati sistem zlostavljanja bez da pri tome upadne u oči i da pri tome vlasti, drugim riječima Ured za socijalnu skrb, tako reći to još prate."
14 terabajta podataka
Više od 40 djece u dobi od tri i 14 godina je navodno seksualno zlostavljanou kampu u gradiću Luegde. Samo optužnica protiv stalnog kampera Andreasa V. sadrži 298 krivičnih djela. I susjed Mario S. je navodno seksualno zlostavljao djecu, Heiko V. je pri tome preko live chata gledao i davao upute. Procjena nevjerojatne količine podataka (kojih je 14 terabajta) sa više od tri miliona fotografija i 86 000 video snimaka još uvijek traje.
Von Alvensleben osuđuje stanje u Njemačkoj: "Kada jedan dobro situirani mladi bračni par želi usvojiti dijete mora u osnovi sve predočiti i unatoč tome će imati velike poteškoće. A ovdje imamo to da muškarac, koji je nezaposlen 20 godina, koji trajno živi u kampu, dobije dijete za udomljavanje. I to u trenutku kada su već postojale naznake o pedofiliji."
Perfidni sistem zlostavljanja
Za glavnookrivljenog Andreasa V., kojeg su djeca nazivala "Addy" Državno tužiteljstvo zahtijeva tzv. siguronosni zatvor, što znači da on ni nakon odslužene kazne, bez obzira koliko duga ona bila, ne bi izašao iz zatvora. On je sistem zlostavljanja, koji se odvijao na dotrajalom prostoru za kampovanje, stalno usavršavao. Trampolinom, izletima u zabavne parkove i čak jednim ponijem on je privlačio svoje žrtve, zlostavljao ih, često i uz upotrebu nasilja i vršio snažana pritisak na djevojčice da ništa ne ispričaju. Ured za socijalnu skrb u Hameln-Pyrmontu mu je unatoč tome dodijelio dijete za udomljavanje kojeg je ovaj današnji 56-godišnjak koristio kao mamac.
Svake sedmice su uposlenici gradskog Ureda za socijalnu skrb posjećivali Andreasa V., zaticali ga ponekad samo u ogrtaču i u donjem vešu, vidjeli djevojčicu u njegovoj prljavoj kamp prikolici i navodno nisu primjećivali ništa. Kada je jedna uposlenica Ureda za socijalnu skrb ipak postala sumnjičava ona nije reagirala i umjesto toga je izbrisala zabilješke. Spisi su čak naknadno manipulirani kako bi oprali gradske vlasti od svake krivice.
"Zakazivanje policije" i "debakl"
Protiv uposlenika Ureda za socijalnu skrb se vodi istraga zbog kršenja obaveze socijalne skrbi i odgoja, kao i protiv policije u Lippeu. Unatoč jasnim naznakama o seksualnom zlostavljanju policija nije djelovala, kofer sa 155 CD-ova i DVD-ovi sa dokaznim materijalom su nestali bez traga u policijskoj postaji, što je tek sedmicama kasnije uopće primijećeno.
Ministar unutarnjih poslova Herbert Reul govori o "zakazivanju policije" i "debaklu". Roman von Alvensleben ide još dalje: "To sve ne može biti više samo nemar ako se prilikom pretresa previdi šupa i tvrka za rušenje tamo pronađe dodatne CD-ove." Čak su i prva preslušavanja žrtava, kako on kaže, prošla prije suboptimalno jer policija uopće nije senzibilizirana kako se mora ophoditi prema djeci priikom saslušanja."
Odvjetnik može navesti i druge primjere kolektivnog zakazivanja svih državnih ustanova: "Ako se povjerenik za zaštitu žrtava savezne zemlje Sjeverne Rajne Vestfalije u zvaničnom pismu obrati svim žrtvama, a poštar onda distribuira ta pisma onda se odmah na kući žrtve može napisati Ž kao znak za žrtvu", kaže odvjetnik. U četvrtak u Okružnom sudu u Detmoldu počinje proces, ali već prije presude protiv troje optuženih za Romana von Alvenslebena je jedno jasno: "Zlostavljanje djece se u našem društvu uopće ne uzima ozbiljno."
Jedna do dvije žrtve po školskom razredu
Čovjek koji se treba pobrinuti za to da se to promijeni se zove Johannes-Wilhelm Roerig. Ovaj pravnik je od 2011. godine neovisni povjerenik njemačke vlade za pitanja seksualnog zlostavljanja djece. Za Roeriga ozbiljni nedostaci u zaštiti djece i prilikom policijskih istraga nisu ništa novo: "Uopće se ne može isključiti da se slični slučajevi trenutno dešavaju negdje drugdje u Njemačkoj. I također se ne može isključiti da i drugi Uredi za socijalnu skrb naznake ne tretiraju sa neophodnom brigom i stručnošću jer su preopterećeni ili im nedostaje znanje oposebnostima seksualnog zlostavljanja."
Ovaj pravnik kaže da je protekle godine bilo 12.321 istraga i krivičnih postupaka zbog seksualnog zlostavljanja djece. "I to su samo prijavljeni slučajevi, broj neprijavljenih slučajeva je mnogostruko veći. Moramo poći od jednog do dva djeteta po svakom školskom razredu", kaže on. Riječ je o potresnim ciframa. Ako je horor iz Luegdea nečemu služio onda je služio tome da je sada širom zemlje prisutna pažnja kako bi se konačno provelo odavno potrebno poboljšanje u zaštiti djece u Njemačkoj.
Zaštita djece u budućnosti ispred zaštite podataka?
Roerig skupa sa ministricom za obitelj Franziskom Giffey želi pokrenuti širom zemlje kampanju s ciljem obrazovanja i podizanja svijesti o seksualnom nasilju, želi uvesti koncepte zaštite u školama (prema jednoj studiji Njemačkog instituta za mlade trenutno je tek svaka 25. škola dobro pripremljena za ovu temu) i uvesti povjerenika za pitanja zlostavljanja u svaku njemačku saveznu zemlju.
A tu je još onda i dječija pornografija na internetu protiv koje se Roerig želi boriti svim sredstvima. Jedan od načina je povećanje minimalne kazne za počinitelje, kao i to da zaštita podataka bude podređena zaštiti djece: "Moramo učiniti sve za to da se kriminalci na internetu ne osjećaju više onako sigurno kao što je to nažalost danas slučaj", kaže on.