„Hitlerovi dnevnici“ – skandal sa predumišljajem

U hamburškoj izdavačkoj kući „Gruner + Jahr" 25. aprila 1983. okupilo se 27 televizijskih ekipa i više od dvjesta novinara. Magazin „Štern" tamo je priredio senzaciju.

Glavni urednici „Šterna" pred novinare su izašli sa dvanaest crnih svesaka ispunjenih ličnim bilješkama bivšeg kancelara Rajha Adolfa Hitlera. Napetost, uzbuđeni glasovi, škljocanje foto-aparata – i reporter „Šterna" Gerd Hajdeman, koji nošen opštim oduševljenjem, pozira sa dnevnicima. Te slike su obišle svijet.

U specijalnom izdanju od 28. aprila 1983, „Štern" je objavio prve odlomke navodnih dnevnika. Originalni tiraž od 1,8 miliona povećan je za 400.000 primjeraka, a izdanje je bilo skuplje za 50 feninga.

Glavni i odgovorni urednik „Šterna" Peter Koh tada je saopštio: „Istorija Trećeg rajha velikim dijelom mora ponovo da se piše." Ali umjesto toga, kako pokazuju današnja istraživanja, radi se o krajnje iskrivljenom pogledu na istoriju.

Nadimanje i loš zadah

Na početku se samo nižu privatne banalnosti. Hitlerova partnerka Eva Braun željela je besplatne karte za Olimpijske igre 1936. godine, što je Firera iznerviralo. Patio je i od neprijatnih tegoba: „Na Evin zahtjev moji ljekari će me detaljno pregledati. Zbog novih tableta imam jaka nadimanja i, kako Eva kaže, zadah iz usta."

Istoričari i kolege iz drugih medijskih kuća brzo su posumnjali u autentičnost zapisa. Kada je Savezni ured za borbu protiv kriminala (BKA) dvanaest dana nakon objavljivanja konačno predstavio svoj izvještaj, dokaz da je riječ o falsifikatu bio je neoboriv: u sveskama je bio papir koji u Trećem Rajhu uopšte nije postojao, već je počeo da se proizvodi tek pedesetih godina.

Veliki skandal. Državno tužilaštvo pokreće istragu. Glavni krivci, reporter Hajdeman i falsifikator Kujau, završili su na sudu. Obojica su dobili višegodišnje zatvorske kazne.

Konrad Kujau je umro od raka 2000. godine, Hajdeman živi u skromnim uslovima u Hamburgu. „Štern" je kasnije sam skandal opisao kao „najveću moguću nesreću u istoriji magazina". Godinama nije mogao da se oporavi od te sramote.

Falsifikator umjetničkih djela sve prevario

Sedamdesetih godina se slikar i talentovani falsifikator umjetničkih djela Konrad Kujau predstavlja kao trgovac i snabdijevao je industrijalca i bivšeg esesovca Frica Štifela navodno pravim nacističkim artefaktima, uključujući navodne rukopise i umjetnička djela iz Hitlerovog pera.

Strasnom sakupljaču nacističkih relikvija pokazuje i prvi dnevnik koji je falsifikovao. Stručnjaci upoređuju bilježnicu sa ostalim Hitlerovim rukopisima koje je posjedovao Štifel, a koje je Kujau takođe falsifikovao, i dnevnik proglašavaju originalnim.

Kada je Štifel upoznao Šternovog reportera Gerda Hajdemana, koji je takođe bio strastveni sakupljač nacističkih suvenira, pokazao mu je dnevnik. Hajdeman je namirisao senzaciju.

Počeo je da istražuje glasine prema kojima su dnevnici Adolfa Hitlera pronađeni na mjestu pada nacističkog aviona u Istočnoj Njemačkoj. Hajdeman odlazi na mjesto nesreće i uvjeren je da su knjige zaista tamo pronađene. O svemu tome informiše samo nekoliko kolega iz „Šterna" i konačno uspijeva da stupi u kontakt sa Kujauom.

Falsifikator u reporteru „Šterna" prepoznaje veliku šansu. Ponuda je brzo uslijedila – nedjeljnik mu za sveske nudi dva miliona njemačkih maraka.

Prva tri dnevnika se odmah provjeravaju. Autentičnost potvrđuju ugledni istoričari, stručnjaci iz Saveznog arhiva i Služba za borbu protiv kriminala savezne pokrajine Porajnje-Palatinat.

„Firer Hitler“

I urednici i ispitivači se ne obaziru na nelogičnosti. Poznato je i dokumentovano da je Hitler bio prilično lijen da piše. Dakle, čovjeku, okarakterisanom kao nestrpljivom i impulsivnom, ne priliči da toliko piše po sveskama – i to sumnjivo urednim rukopisom i bez užurbano precrtanih pravopisnih grešaka. Na to se nije obraćala pažnja.

Čak je i najočiglednija greška dobila objašnjenje: staromodnom tipografijom na koricama sveske su ispisana samo dva slova „FH". Hitlerovi inicijali? Pohlepa onih koji su uključeni u prevaru, oslobodila je određenu količinu mašte. Naravno, „FH" treba da se odnosi na „Firer Hitler".

Svima dostupno

Istraživački tim javnog servisa NDR sada je uz pomoć vještačke inteligencije digitalizovao uglavnom nečitke rukopise i pretvorio ih u čitljivu formu. U februaru 2023. NDR je objavio sve falsifikovane dnevnike u onlajn izdanju sa komentarima.

Istoričar i politikolog Hajo Funke zapise je stavio u odgovarajući istorijski kontekst i prokomentarisao ih. Istorijske činjenice su brižljivo upoređene sa tekstovima Kujaua. Uz pomoć pretraživača, čitaoci brzo mogu da pronađu dijelove teksta koji se bave „Evom", „Gebelsom", „Staljinom", „Jevrejima", „Musolinijem" ili „lošim zadahom".

Do sada je samo nekoliko stručnjaka – poput onih iz Saveznog arhiva – imalo pristup falsifikovanim knjigama. Sada svi zainteresovani mogu da pročitaju razne stvari koje je falsifikator Kujau pripisao Hitleru.

Ni riječi o Holokaustu

Jedna stvar brzo postaje očigledna: nema naznaka da je Hitler aktivno sprovodio progon i istrebljenje Jevreja u Trećem Rajhu. Naprotiv – ispada da ništa nije znao o Holokaustu i da je brinuo za Jevreje.

Tim iskrivljenim pogledom na istoriju, Kujau pripisuje Hitleru riječi koje je smjestio u april 1933. godine: „Mjere koje su 1. započete protiv jevrejskih institucija, za mene su previše nasilne, odmah sam upozorio ljude koji su za njih odgovorni. Neki su morali da budu isključeni iz partije."

O brutalnom pohodu protiv jevrejskog stanovništva tokom „Kristalne noći", 9. novembra 1938, lažni Hitler piše: „Nije prihvatljivo da nekoliko usijanih glava našoj privredi nanosi milionsku štetu, samo u staklu. (...) Pričali su mi o nekim ružnim napadima od strane nekih uniformisanih, ponegdje i o ubijanju Jevreja i samoubistvima Jevreja. Da li su ti ljudi poludjeli? Šta će u inostranstvu reći o tome?"

Na dan kada je održana Vanzejska konferencija, 20. januara 1942, u dnevniku stoji: „Očekujem izvještaje sa konferencije o jevrejskom pitanju. Obavezno moramo da nađemo mjesto na Istoku gdje bi ti Jevreji mogli da se izdržavaju. Zamolio sam učesnike konferencije za brzo rješenje. Mora postojati mjesto na Istoku gdje ti Jevreji mogu biti smješteni."

Nigdje se ne pominje da je tog dana uz kafu i sendviče donesena odluka o masovnom ubistvu miliona evropskih Jevreja uz riječi „konačno rješenje jevrejskog pitanja".

Istraživački tim javnog servisa NDR zaključuje da se iza tekstova ne krije samo mašta ljudi željnih novca i prestiža, već da su „zapisi kreirani u desničarsko ekstremističkom duhu – i da poriču holokaust".

Neskriveno interesovanje za privatnog Hitlera

Dakle, priča o najvećem medijskom skandalu u Njemačkoj nije samo priča o briljantnom falsifikatoru koji je prevario šefove popularnog njemačkog nedjeljnika.

To je i priča o Nijemcima od prije 40 godina: tada je još uvijek postojalo neskriveno veliko interesovanje za Hitlera – naročito za to kakav je bio privatno.

U lažnim dnevnicima on nije predstavljen kao zločinac i masovni ubica, već kao brižan i odgovoran državnik, koji ni u kom slučaju nije mislio o logorima za istrebljenje, već ga je zanimala osjetljivost Eve Braun, priče o ženama Jozefa Gebelsa i nadimanje stomaka.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu