Grčka: 200. godišnjica revolucije protiv Osmanlija

Proslava ovog jubileja je u Grčkoj bila drugačije zamišljena. Sanjalo se o seoskim slavljima, školskim paradama, proslavi sa mnogim gostima, posebno iz Engleske, Francuske, Njemačke i Rusije – zemalja u kojima su u XIX vijeku postojali pokreti koji su gajili ljubav prema helenskoj kulturi.

Ljudi su željeli da godišnjicu proslave s radošću, ponosom i samopouzdanim pogledom u budućnost, posebno deset godina od početak državne dužničke krize. 2021. je trebalo da bude godina sjećanja na 200 godina od grčke revolucije, a vrhunac slavlja trebalo je da bude 25. marta. Ali, korona je sve poremetila.

- pročitajte još: "Kipar je za Ankaru sigurnosno pitanje"

Ovog četvrtka se u Atini održava vojna parada, ali bez gledalaca, bez djece, bez zastava i bez oduševljenja. Oklopna vozila proći će ulicama praznog grada, kao u distopijskom filmu Ludi Maks. Grčka, američka i francuska oklopna vozila predstavljaju svoje akrobatske sposobnosti publici, koja sve prati pred malim ekranima. Pored toga, naravno, turskim susjedima pokazuju, koliko su jaki nekadašnji podanici nakon 200 godina.

- pročitajte još: Grci i Turci - komplicirano prijateljstvo

Nekadašnja ideja grčke vlade i premijera Kirijakosa Micotakisa bila je da se 25. marta kao počasni gosti pozovu državnici Velike Britanije, Francuske i Rusije. Jer, ove tri sile su pomogle Helenima da izbore pobjedu nad osmansko-egipatskom flotom u Navarinskoj bici u oktobru 1827, koja je bila put ka njihovoj istinskoj slobodi. Ova bitka u zalivu Navarino (Pilos) važi kao početak kraja Osmanlijskog carstva – i mnogo je doprinijela da se Grčka etablira kao prva nezavisna zemlja na Balkanu.

Princ Čarls i ruski premijer

Ali, u sprovođenju ideje da se jubilej proslavi sa državnicima triju država bilo je poteškoća i to ne samo zbog Kovida-19. Ruski predsjednik Vladimir Putin u startu je odbio poziv. Vječna kraljica Elizabeta II nikada nije htjela da posjeti zemlju svog supruga. Samo je Emanuel Makron odmah potvrdio posjetu – dok nije protekle nedjelje u Francuskoj uveo strogi lokdaun i u kratkom roku otkazao dolazak.

Tako da je od prvobitnog plana preostala posjeta princa Čarlsa sa suprugom Kamilom i premijera Rusije Mihaila Mišustina. Osim njih u posjeti je i francuska ministarka odbrane, Florans Parli i naravno kiparski predsjednik Nikos Anastasiadis.

Pikantno je i to da će Anastasiadis i Micotakis, neposredno nakon vojne parade u praznoj Atini, učestvovati na video-samitu Evropske unije. Na samitu će se uglavnom govoriti o pandemiji, ali i o još jednoj temi, koja je u širem smislu vezana za jubilej 200. godišnjice revolucije – o vezama između Evropske unije i Turske.

Stroge mjere bezbijednosti

Uprkos strogim ograničenjima zbog pandemije korona virusa i praznim ulicama, za zaštitu visokih gostiju angažovano je 4.000 policajaca. Od jučer ujutro (24.3.) iznad Atine je postavljena tzv. bezbjednosna mreža. Čak su raspoređeni i snajperisti oko Trga Sintagma, dok policijske bespilotne letjelice i helikopteri konstantno kruže nad glavnim gradom Grčke.

- pročitajte još:Kome odgovara podjela Kipra?

Sva važna raskršća se predano kontrolišu, koriste se uređaji za deaktiviranje mobilnih telefona i specijalni policijski psi za otkrivanje eksploziva. Policija je odlučna da pravovremeno protjera sve osobe, koje bi eventualno pokušale da se približe prostoru gdje se održava parada, s obzirom da običnim građanima nije dozvoljen pristup.

Ali, proslava jubileja se uglavnom ne odnosi samo na bezbijednost, već na radost, poklone i geste. Prvi poklon za 200. godišnjicu stigao je još u ponedjeljak (22.3.) u Atinu: francuski parlament poslao je rijetku tapiseriju iz 18 vijeka, na kojoj je prikazana Rafaelova „Atinska škola“, kao pozajmicu grčkom parlamentu. Mnoge zemlje su najavile da će ovog četvrtka povodom proslave grčke nezavisnosti svoje najvažnije, ili najpopularnije građevine osvijetliti plavo-bijelo, bojama grčke zastave.

Plavo-bijeli Nijagarini vodopadi

Društvenim mrežama već danima kruže fotografije u plavo-bijelo osvijetljene Opere u Sidneju. Danas će plavo-bijelo da se osvijetle zgrade parlamenta u Bukureštu i Varšavi, kao i Olimpijski toranj u Minhenu i Rajnski toranj u Diseldorfu. Kanada želi da plavo-bijelo osvijetli Nijagarine vodopade, Belgija će Manekena Pisa (Dečaka koji piški) da obuče kao grčkog ustanika.

Svijet želi da sa Grcima proslavi 200-godišnji jubilej – i to i pokazuje. Posebno zemlje koje imaju dugu tradiciju ljubavi prema helenskoj kulturi ili one sa brojnom grčkom dijasporom. Njemačka spada u obje kategorije. Ali, iako je sigurno najpoznatiji obožavalac helenske kulture bio Britanac, pjesnik Lord Džordž Bajron, ipak je najveći broj ne-Grka koji su se borili i poginuli tokom revolucije za grčku nezavisnost bili Nijemci.

Možda su bili inspirisani Johanom Volfgangom fon Geteom, koji je svoju blistavu vezu sa Grčkom ovjekovečio u svom djelu „Ifigenija na Tauridi“ i sa poznatim stihom: „Mnogih dana sam stajao na obali i dušom tražio zemlju Grka“.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu.