Glad na rogu Afrike nije izazvala promjena klime
13. mart 2017Kad sad Ujedinjeni narodi mole za pomoć glađu ugroženim ljudima u Džibutiju, Eritreji, Etiopiji, Keniji, Južnom Sudanu, Somaliji i Ugandi, jedna stvar upada u oči. To su upravo one zemlje čiji korumpirani i cinični političari uopće ne drže do demokracije. Oni krše ljudska prava, izazivaju etničke i vjerske sukobe kako bi ostali na vlasti.
Somalija? Ona odavno više nije država, na svjetskom indeksu korupcije je na posljednjem mjestu. Južni Sudan? Pliva u nalazištima sirove nafte, a umjesto toga izvozi milijun izbjeglica zbog orgija etničkog nasilja u toj zemlji. Eritreja? Nekadašnja uzdanica je danas afrička "Sjeverna Koreja". Zemlja je hermetički zatvorena, na vlasti je klika koja profitira od krijumčarenja ljudi u Europu.
Bijeda u bogatoj Etiopiji
Ali, ni jedna zemlja nije tako dobar primjer povezanosti lošeg upravljanja i gladi kao Etiopija. Ta strateški jako važna zemlja na rogu Afrike nije slučajno domovina kave. Plavi Nil i dva kišna razdoblja u godini mogli bi toj zemlji, drugoj u Africi po broju stanovnika, donijeti bogatu žetvu. Ali, umjesto toga od 1970. tu zemlju muči glad, tisuće izbjeglica, trenutno stotine ubijenih i zatvorenih oporbenjaka. Ako 85 milijuna ljudi živi od poljoprivrede, a autoritarni režim zabranjuje posjedovanje zemlje i sjeme dijeli samo članovima Partije, što je to siguran recept za začarani krug bijede i gladi. To, međutim, ne sprječava njemačku vladu da i dalje daje velikodušnu pomoć Etiopiji.
Nema dvojbe da brojni vanjski čimbenici zaoštravaju problem s nedostatkom hrane, osobito na rogu Afrike. Promjene klime i pretvaranje plodne zemlje u stepu, koje one donose, dovodi do eskalacije sukoba oko resursa, pašnjaka i vode, do toga da stotine tisuća zemljoradnika i stočara napuštaju svoje posjede, i naseljavaju se u gradovima, što dovodi do eksplozije stanovnika gradova. Teror islamističkih skupina kao što je Al Shabaab u Somaliji dovodi do toga da seljaci ne mogu obrađivati svoju zemlju. Ali, svi ti čimbenici bi mogli biti pod nadzorom - pogotovo uz pomoć koordinirane pomoći izvana - kad bi postojali odgovorni političari. Ali, njih se trenutno u Africi može nabrojati na prste jedne ruke.
S tom gorkom istinom se mora konačno suočiti i njemačka vlada. Trenutno ministar za razvojnu pomoć Gerd Müller vrbuje za "Marshallov plan za Afriku", što je vrlo ambiciozan, ali neodređen program pomoći susjednom kontinentu. Ali, razlika u odnosu na Marshallov plan je u tomu što su primatelji te pomoći 1948. odlučno htjeli nakon razaranja Drugog svjetskog rata ponovo stati na vlastite noge.
To nije pomoć bez vlastite koristi
Ideja njemačkog "Marshallovog" plana nije potpuno nova, da se investicijama stvore radna mjesta i time mogućnosti za mlade Afrikance da ostanu u svojoj zemlji. A to pokazuje o čemu se radi. To je manje program obnove, a više program obrane od migranata.
Ali, kad danas vlade sa sjevera, uključujući i njemačku, sklapaju dvojbene sporazume s nekim afričkim zemljama kao Etiopijom, Eritrejom, Somalijom i Sudanom - koje eufemistično nazivaju "migracijskim partnerstvima" - onda one neizravno potiču sljedeću katastrofu gladi. Jer, korumpirane vlade u Addis Abebi, Asmari i Mogadišuu će to protumačiti da se korupcija i kršenja ljudskih prava isplate.
Sljedeća kriza gladi sigurno dolazi
Kao i ranije, i ova kriza gladi će proći. Međunarodni stroj humanitarne pomoć, koji je već odavno višemilijardska industrija u bogatim zemljama, već je pokrenut. Uspostavljeni su centri za prihvat pothranjene djece, dijele se keksi bogati prehrambenim sastojcima. Ali, za nekoliko godina će sigurno doći nova katastrofa gladi. Ljudima, stoci i zemlji ostaje sve manje vremena da se regeneriraju između tih ciklusa.
Vrlo rašireni mit da je glad u Africi posljedica klimatskih promjena je samo mit. Za glad u Africi, osobito na rogu Afrike, krivi su tamošnji političari i vladajuće elite. Na to mora reagirati politika u godini njemačkog predsjedanja skupinom G20, u kojem bi Afrika trebala igrati veliku ulogu.