G7 – bez sedam svhetskih čuda

U Njemačkoj postoji sklonost da se sve unaprijed procijeni i zna. Posebno njemačko novinarstvo ima tu slabost da želi da konačno ocijeni neki događaj još prije nego što se zaista odigrao. Samit na vrhu sedam industrijskih zemalja je lijep primer te njemačke medijske discipline prijevremenog pametovanja. Pisalo se da je samit pretvoren u „ivent“, da je preskup, neefikasan, sa pogrešnim učesnicima, snobovski izolovan od građanskog društva i građana, a i da je samit bez Putina i Putinove Rusije svakako besmislen. To je, ukratko rečeno, osnovni ton skoro svih izvještaja uoči samita G7 u dvorcu Elmau u Bavarskoj.

Ipak, posmatrači su iznenađeni. Naime, postoje konkretni rezultati koji se potom mogu i provjeriti. Recimo, u razvojnoj politici su to politički impulsi, dogovori i projekti, kao što je fond za poboljšanje uslova na radu u zemljama ubrzanog razvoja.

Pomoć smije da bude vođena sopstvenom korišću

Borba protiv siromaštva i globalna socijalna politika nisu izraz čistog čovjekoljublja, u svemu tome je i veliki udio sopstvenih interesa. Islamske zemlje u razvoju i njihova društva bi trebalo stabilizovati kako bi se izmakla osnova islamizmu. Osim toga, iz stabilnih zemalja sa solidnom ekonomskom osnovom ljudi ne bježe. Zato, ko govori o svojim vrijednostima ne mora da krije svoje interese. A ko zastupa svoje interese, neka to radi u skladu sa svojim vrijednostima.

I u zaštiti klime predstavnici sedam industrijskih zemalja su se dogovorili oko zajedničkog pravca djelovanja. Dijelom su potvrdili to što je već dogovoreno. Ali su formulisali i novi cilj – još tokom ovog vijeka potrebna energija bi trebalo da bude u potpunosti proizvođena bez emitovanja CO2 u atmosferu. Već krajem godine u Parizu trebalo bi da se razradi sporazum o svjetskoj klimi, pa će to biti test političke volje sedam velikih demokratskih industrijskih nacija.

Sve su to obećanja koja moraju biti ispunjena. To su politički zaokreti za koje ćemo uskoro znati da li imaju pokriće. Ali, to su rezultati. I u spoljnoj politici su učesnici zauzeli zajednički stav prema Rusiji i njenoj agresivnoj politici prema susjedima. Time je, naposlijetku, prebačena obaveza i na Evropsku uniju da krajem juna produži sankcije prema Moskvi.

Stari kontinent je odredio dnevni red

Evropa je dominirala ovim samitom kao malo koji put. I sam sastav učesnika to potvrđuje: od devet učesnika, njih šest su ili predstavnici neke zemlje Evropske unije ili predstavnici neke evropske institucije. Reforma samita bi ovdje mogla naći svoje polazište. I brojne teme su imale evropski karakter, dužnička kriza u evrozoni i finalni pregovori sa Grčkom, konflikt u istočnoj Ukrajini, izbjeglički talas na Sredozemlju kao posljedica raspada država na Bliskom istoku i građanskih ratova u Africi. No, Kanada i Japan nemaju baš puno dodirnih tačaka sa evropskom politikom prema izbjeglicama ili politikom doseljavanja.

Upravo sa evropskog stanovišta ovo nije bio samo politički šou. Svakako su i učesnici shvatili da bi cijeli samit mogao da bude skromniji i jeftiniji. S pravom se o tome diskutuje, uostalom kao i o ulaganjima u druge velike događaje kao što su takmičenje za pjesmu evrovizije ili olimpijske igre. Samit G7 bi već sljedeći put mogao da se uklopi u skromniji finansijski okvir. To bi impresioniralo čak i one koji misle da sve unaprijed znaju.