Görlach Global: Kineska sumnjiva misija na Bliskom istoku

Iz Pekinga stiže za sada samo nejasna retorika u vezi s Izraelom i Hamasom. Kina se možda predstavlja kao neutralna, ali ima vrlo jasnu poziciju kojom podržava terorističku organizaciju. U zvaničnim izjavama iz Kine  nema osude gnusnog napada od 7. oktobra.   Nije bilo ni riječi žaljenja zbog smrti hiljada ljudi. Umjesto osude strašnih nedjela, diktatorski režim u Pekingu je zatražio da se obje strane, kratko rečeno, suzdrže. Time se zamagljuje ko je počinitelj, a ko žrtva.

Šta bi onda posebni izaslanik za Bliski istok, Zhai Jun, mogao donijeti iz Kine s obzirom na ovaj pogrešan temeljni stav? Komunistička nomenklatura tvrdoglavo i dalje zahtijeva provođenje Sporazuma iz Osla, koji podrazumijeva rješenje u vidu dvije države. Nažalost već godinama nema više poticaja u tom smjeru. Umjesto da ponude nešto svježe, vlastodršci u Pekingu ponavljaju isto. S pravom su kritizirani zbog svog hladnog, birokratskog jezika kojim su reagirali na napade.

Peking želi utjecaj i sirovine

Pri tome se kineski vladar Xi Jinping želi pozicionirati na Bliskom istoku kao neutralni akter koji može okončati konflikt. Ipak sve je to samo predstava. Zbog ideološke bliskosti utemeljitelja Palestinske oslobodilačke organizacije Yassera Arafata i utemeljitelja Komunističke Narodne Republike Mao Zedonga, Kina je doduše uvijek bila bliža Palestincima nego Izraelu. Ipak, Peking je konačno priznao državu Izrael 1992. godine i od tada se sve više približavao toj zemlji, prvenstveno jer je Komunistička partija zainteresirana za tehnologije iz Izraela.

Posljednjih je godina kineski diktator jasno pokazao kakav svjetski poredak gradi. On tako želi steći veći utjecaj na Bliskom istoku kako bi mogao profitirati od sirovina u regionu. Početkom godine su se Iran i Saudijska Arabija uz kinesko posredovanje ponovno malo zbližili. 

Pri tome nije riječ samo o borbi protiv omraženog SAD-a, koji je ujedno i najveći neprijatelj i za Teheran. Mnogo više Peking želi kovati saveze koji aktivno torpediraju zaštitničku ulogu SAD-a nad zemljama koje se plaše Xijeve agresivne vojne moći. Nisu uzalud kineski šef diplomatije Wang Yi i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na sastanku u Pekingu prikazali SAD kao stvarni uzrok sukoba na Bliskom istoku.

Savez nedemokracija

Misija Zhaija Juna bi mogla poslužiti za postizanje dogovora s nedemokratskim državama u regiji o strategiji koja ima za cilj oslabiti Sjedinjene Države. Da bi se to dogodilo, sukob bi se zapravo morao podstaći, a ne ohladiti. Jer, Amerikanci bi morali intervenirati samo ako vlada u Teheranu nastavi opskrbljivati ​​libanonski Hezbollah i Hamas oružjem, a Izrael također bude bombardiran iz Libanona.

Podrška ekstremističkim muslimanima Hamasa može se pri tome promatrati samo kao tužna ironija povijesti. Zato jer Peking progoni muslimanske Ujgure u Xinjiangu i nad njima vrši kulturni genocid. Činjenica da su deseci etničkih manjina u Xijevu carstvu sve više izopćeni, mogla bi prije ili kasnije dovesti do države aparthejda – optužbe s kojom se isto tako suočava Izrael s nekoliko strana.

Za sada je neizvjesno da li će Zhai Jun tokom svoje posjete Bliskom istoku tražiti i razgovor u Izraelu. U slučaju ruskog napada na Ukrajinu, Peking je čekao 14 mjeseci prije nego što je uputio prvi poziv Kijevu. Ako se tamošnje ponašanje Pekinga može promatrati kao nacrt za odnos prema ratu na Bliskom istoku, onda ​​od Zhaijevog putovanja ne treba puno očekivati.

Alexander Görlach viši je suradnik pri Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i pomoćni profesor na Gallatin School pri Sveučilištu New York, gdje predaje demokratsku teoriju. Nakon boravka u Tajvanu i Hong Kongu, ova regija svijeta, posebice uspon Kine i što ona znači za demokracije u Aziji, postala je glavna tema kojom se bavi. Bio je na raznim pozicijama na Sveučilištu Harvard te na sveučilištima Cambridge i Oxford. Alexander Görlach živi u New Yorku i Berlinu.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu