Francuski ribari mogu odahnuti
1. januar 2021
Christophe Lhomel je više od trideset godina ribar. Gotovo svakodnevno sa svojim sinom kreće iz ribarskog mjesta Boulogne-sur-Mer na obali kanala La Manche. Posljednjih četiri godine, otkako su Britanci odlučili izići iz Europske unije, su za ovog francuskog ribara predstavljale muku i neizvjesnost.
Veliko je bilo pitanje hoće li zadržati svoju ribaricu i hoće li njegov sin jednog dana preuzeti obiteljsku tradiciju. „Nama je zaista laknulo kada smo čuli da je postignut dogovor. Jer na kraju krajeva se ovdje radi o 70 posto našeg ulova. U slučaju tvrdog Brexita, preko 70 posto ribara ovdje bi izgubilo posao", kaže Lhomel pokazujući na luku u kojoj je vezano oko 30 ribarica. Svi oni više-manje prodaju svoju ribu direktno u luci.
Opasnost otklonjena
S druge strane luke se istovaruju veći ribarski brodovi s pogonima za preradu ribe. Ovaj istovar se odvozi dalje, uglavnom u Pariz i odatle u čitav svijet. Mali ribari na kanalu su strahovali da bi, otjerani iz britanskih voda, i ribari iz drugih EU zemalja mogli doći loviti u francuske vode. „To bi nas uništilo", kaže Lhomel.
To je dogovorom Londona i Bruxellesa spriječeno. Sada je postignut dogovor o tome da u sljedećih pet i pol godina francuski ribari i dalje u britanskim vodama smiju bacati svoje mreže i vrše. Nakon toga će se kvote ulova postupno za 25 posto smanjiti. „To će naravno utjecati na naš posao ali s tim moramo živjeti", kaže francuski ribar u razgovoru za DW. U druge vode on i njegovi kolege ne mogu ploviti. „Kanal je vrlo uzak: za 30 minuta ste već u britanskim vodama", kaže Lhomel.
Britanski ribari bjesne
Poznate stijene od krede pored britanskog Dovera na drugom kraju kanala su vidljive kada je vrijeme bistro. Tamo je među ribarima raspoloženje nešto drugačije. Oduševljenje onime što je premijer Boris Johnson postigao nema.„Boris Johnson nas je prodao", rekao je John Nicols, predsjednik ribarske udruge u mjestu Ramsgate za francusku agenciju AFP.
On se, zajedno sa svojim kolegama, još od referenduma o Brexitu bori za to da Velika Britanija ponovno uspostavi punu kontrolu nad svojim teritorijalnim vodama pa tako i ulovom. Na kraju je ipak prevagnula činjenica da je ribarstvo za britansko gospodarstvo prenevažna stavka da bi ugrozila cijeli sporazum.
Francuzi opet opušteni
„Mi zapravo nikada nismo imali probleme s engleskim ribarima. Oni su ribari kao i mi i uvijek smo surađivali. Mislim da oni imaju više problema s vlastitom vladom. Kad s Brexitom nešto ne štima to znači da europski političari nisu radili kako treba i to je loše i za nas i za britanske ribare", kaže s druge strane kanala francuski ribar Lhomel.
U luci u Boulogne-sur-Mer pristaju i britanske ribarice i ovdje prodaju svoj ulov. Jer gotovo 70 posto ulova iz britanskih voda završava na EU tržištu. No trenutno nikom nije jasno hoće li ova direktna prodaja ići dalje i nakon 1. siječnja 2021. Na pitanje kako dalje, jedan od britanskih ribara samo sliježe ramenima.
Na obali su poredane male ribarnice u kojima se prodaje riba bez obzira na to s koje ribarice je došla. Ginette sa svojom obitelji drži jednu od ovih malih trgovina. I ona je uvjerena da će već nekako ići dalje. „Riba će stizati jer ljudi traže ribu", kaže prodavačica. Mnoštvo ljudi u pristaništu joj daje za pravo. Unatoč pandemijskim ograničenjima ovdje je vrlo živahno: mušterije kontroliraju robu, čavrljaju i kupuju.
Kako dalje?
Boulogne-sur-Mer je sa svojih 40.000 stanovnika najveća ribarska luka Francuske. No još od devedesetih pada važnost ove privredne grane. U gradu je sve više nezaposlenih, stopa nezaposlenosti je ovdje na sjeveru Francuske ionako visoka. Dodatni udarac za ribarstvo zbog tvrdog Brexita bi sa sobom donio još veće probleme.
Zato je i gradonačelnik Frederic Cuvillier zadovoljan postignutim sporazumom. No on smatra da je na brzinu isposlovan sporazum sa sobom donio i mnoga otvorena pitanja. "Za ribare je to za sada dobro rješenje. No što je s ulovnim kvotama? Do sada je EU regulirala ovo pitanje ali kako će to funkcionirati u sljedećih pet godina?”, pita se gradonačelnik.
Zapravo su francuski ribari od svog predsjednika Emmanuela Macrona tražili da obrani status quo koji je vladao posljednjih godina. No i on je, kao i britanski premijer Johnson, bio prisiljen na kompromise. Na kraju nitko nije htio da budući odnosi Europe i Velike Britanije propadnu zbog ribe.