Francuska poslije izbora: potraga za koalicijom

Magičnu brojku od 289 poslanika ne može da dostigne nijedan od tri politička bloka u Francuskoj. U parlamentu ta brojka obezbjeđuje apsolutnu većinu, a poslije izbora je za sada niko nema. Premijeru buduće vlade, kada mu predsjednik povjeri mandat, biće potrebno najmanje toliko glasova da bi bio izabran.

Lijevi „Novi narodni front" je savez lijevih ekstremista, socijalista, komunista i Zelenih. Svi zajedno imaju 180 poslanika i tako su izbili na prvo mjesto. Liberalno-centristički savez predsjednika Emanuela Makrona ima 163 poslanička mandata, a krajnja desnica Nacionalnog okupljanja je na trećem mjestu sa 143 poslanika.

Desničarski ekstremisti: mnogo glasova, malo mandata

Blokovi bi morali da sarađuju ako žele formiranje vlade. Ostale dvije grupacije isključuju saradnju s Nacionalnim okupljanjem.

Liderka Nacionalnog okupljanja koja je više puta bila kandidatkinja na predsjedničkim izborima, Marin Lepen kaže da „bujica i dalje raste. Ovaj put nije bio dovoljan vodostaj, ali on će porasti. Zato je naš uspjeh samo odgođen“.

Nacionalno okupljanje se žali na većinski izborni sistem u Francuskoj, prema kojem ta partija u 577 izbornih okruga nije mogla da pobijedi mada je za nju glasalo deset miliona birača.

Savez ljevice je sa šest miliona glasova osvojio više poslaničkim mjesta.

Koalicije i druge opcije

Ostaje, dakle, samo mogućnost saradnje saveza ljevičara i Makronove grupacije. Do sada su te dvije grupacije isključivale mogućnost saradnje. „Sada moraju da nauče kako se formiraju koalicije. To do sada u Francuskoj uopšte nije bilo uobičajeno“, kaže Selija Belon iz trusta mozgova Evropskog savjeta inostranih odnosa (ECFR).

Razgovori političkih saveza počeli su u ponedeljak (8. jul) i trajaće vjerovatno nekoliko nedelja.

Lijevi „Novi narodni front" je na brzinu sastavljen nakon što je predsjednik Makron u riskantnom političkom manevru iznenada raspisao parlamentarne izbore. Ta grupacija različitih lijevih stranaka nije stabilna. Stranke nisu jedinstvene i nisu mogle da imenuju zajedničkog kandidata za premijera.

Francuski mediji nagađaju da bi liberalni Makron mogao da pokuša da pocijepa lijevi savez. Onda bi mogao da formira koaliciju sa Zelenima, socijalistima i demohrišćanskim republikancima. Moguća je i manjinska vlada ako bi joj nedostajalo samo nekoliko glasova do apsolutne većine. Posljednja opcija bi bila tehnokratska vlada nestranačkih ministara koju bi Parlament tolerisao.

Ako ništa od toga ne može da se ostvari, predsjednik bi mogao ponovo da raspusti skupštinu. To je prema ustavu moguće tek godinu dana poslije izbora, dakle juna 2025.

Aktuelni premijer Gabrijel Atal, nova uzdanica Makronove Koalicije zajedno (Ensemble), privremeno će voditi poslove vlade. Francuska želi da izbjegne promjenu vlasti i dramatične debate u parlamentu za vrijeme olimpijskih igara koje počinju za tri nedelje. Sportska takmičenja bi trebalo da se odigravaju bezbjedno i bez problema do kraja avgusta. I poslije ljetnjeg raspusta ima vremena za političku dramu. Gabrijel Atal je još u izbornoj noći ponudio ostavku.

Velike razlike u politikama

Makronova grupacija bi morala da napravi velike ustupke mogućim lijevim koalicionim partnerima. „Novi narodni front“ obećava da će ponovo vratiti starosnu granicu za odlazak u penziju na nivo prije Makronove reforme. Minimalni dohodak prema tim planovima morao bi da iznosi 1.600 evra. Ljevičari su najavili i podržavljenje nekih preduzeća, povećanje socijalnih davanja, što bi povećalo i zaduženost države.

Stranke lijevog spektra vide EU, NATO i SAD kao otjelovljenje kapitalističke supersile – imaju prema njima mnogo kritičniji odnos od Makronovih sljedbenika.

I Njemačka je predmet kritike stranaka ljevice. Pomoć Ukrajini u odbrani od Rusije bi bila nastavljena, ali postoji i zahtjev da se otpočnu mirovni pregovori s Rusijom. Makron ih u ovoj fazi rata odbija, kao i Evropska unija.

Spor je zagarantovan u vezi s odnosom prema Izraelu i terorističkoj organizaciji Hamas. Lijevi savez, naročito njegov ekstremni dio „Nepokorena Francuska“, odbija izraelsku vladu pod Netanjahuom i zastupa isključivo interese Palestinaca. Lijevi savez želi raskid sporazuma o asocijaciji između EU i Izraela. Lider „Nepokorene Francuske“ Žan-Lik Melanšon je čak izložen kritici za antisemitizam. On odbacuje takve optužbe.

Pogrešna kalkulacija „Jupitera“

Narednih nedelja i mjeseci na dnevnom redu predsjednika Makrona neće biti velike reforme ili vizionarski evropski projekti. Njegov mandat ističe 2027. i on ne može još jednom da se kandiduje. On bi do tada mogao da vlada bez koalicionih glavobolja, da nije ishitreno raspisao izbore.

Za Makrona je situacija lošija nego prije raspisivanja izbora, od politički jasne situacije koju je obećao u televizijskom obraćanju nema ni traga. Selija Belon kaže: „Može li Makron zaista da isposluje stabilnu koaliciju? To zapravo ne odgovara njegovom dosadašnjem držanju.“

Kritičari četrdesetšestogodišnjeg Makrona prikazuju kao samodovoljnog „Jupitera“, kao da je umišljeni „Kralj Sunce“, koji je sklon tome da odlučuje potpuno sam. Nadimak „Jupiter“ je sam proizveo kada je u predizbornoj kampanji 2016. rekao da narod u Francuskoj na čelu države želi nekoga ko bi iznad stvari lebdio kao Jupiter. Tada je to bila primjedba koja je podrazumijevala kritiku na račun bezbojnog socijalističkog predsjednika koji se zvao Fransoa Oland i koji je svojoj ljubavnici odlazio vozeći se mopedom po Parizu.

Oovaj članak je prethodno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu