Božić u "Bosni Srebrenoj"

Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini tokom svoje duge istorije bilo je usko povezano s djelovanjem Franjevačkog reda, koji je početkom XIII. vijeka osnovao sv. Franjo iz Asiza. Na tlu Bosne franjevci su prisutni od 1291. godine, kada su došli u Srebrenicu i izgradili samostan koji je postojao sve dok 1690. godine nije uništen u požaru. Nakon što je samostan izgorio a franjevci se razišli, lokacija nije obilježena u pisanim dokumentima i vrijeme je učinilo svoje.

Dugo godina je trajalo traganje za ostacima ove građevine. Krajem 80-tih godina prošlog vijeka, Ramo Malagić iz naselja Klisa je u neposrednoj blizini centra Srebrenice imao namjeru u svom dvorištu sagraditi novu kuću, ali su radnici, kopajući temelje, naišli na zidine neke stare građevine i velike kamene ploče. Detaljnim arheološkim radovima utvrđeno je da su to ostaci crkve Svete Marije. Franjevačka provincija «Bosna Srebrena» je 1991. godine na temeljima samostana podigla spomen kapelu Sv Marije.

Kolijevka franjevaca u Bosni i Hercegovini

Franjevačka provincija Bosna Srebrena je kolijevka svih katoličkih provincija u regionu. Dobila je naziv po Srebrenici i jedina je od svih ustanova bosanske srednjovjekovne države koja se uspjela očuvati sve do današnjih dana. U to vrijeme osim samostanske crkve sv. Marije u gradu je bila još i crkva sv.Nikole. U bližoj okolini bile su još i crkve u Sasama, Čaglju i Jasenovi. Srebrenica je polovinom 15 vijeka bila sjedište biskupije i u njoj su stolovala dva biskupa franjevca. Danas se sveta misa održava jednom mjesečno u spomen kapeli izgrađenoj na temeljima samostana i crkve sv. Marije kazuje nam sadašnji župnik fra Niko Josić.

U Župi Srca Isusova danas živi pedesetak katolika

„Ovo mjesto je za nas franjevce sveto, to je naša kolijevka u BiH. Sama Srebrenica je filijalno mjesto Župe Srca Isusova iz Zvornika ali kako u Zvorniku nemamo ni jednog objekta ili molitvenog mjesta, svu pastoralnu skrb za vjernike obavljamo ovdje u Srebrenici. Naša Župa je teritorijalno velika ali je brojčano vrlo mala. Prema posljednjem popisu, koji svećenik vrši prilikom svojeg pastoralnog rada ovdje ima negdje do pedesetak osoba katoličke vjeroispovijesti, koji su većinom u religiozno mješovitim brakovima. Bez obzira na tako mali broj to nas bosanske fratre neće obeshrabriti da i dalje pružamo svu onu pastoralnu skrb koju zaslužuje svaki vjernik katolik. Okupljamo se svake posljednje nedjelje u mjesecu kada slavimo svetu misu ili ako u tom mjesecu ima neki zapovjedniji blagdan ili svetkovina.Vjernici su uglavnom starije dobi pa nisu svi u mogućnosti da sudjeluju uvijek u slavljenju svete mise“.

„Fra Izet“ čuvao kapelu u ratu i miru

Fra Niko priča da katolička crkva ovdje živi u duhu solidarnosti i ima dobre odnose sa Srpskom pravoslavnom crkvom i Islamskom zajednicom, koje se takođe nalaze u ovom gradu. Kao lijep primjer uz zahvalnost Bogu fra Niko ističe i to da ova kapela u ratu nije doživjela sudbinu mnogih drugih bogomolja i da nije uništena. „Tokom rata i kasnije po povratku u Srebrenicu sve do smrti o kapeli se brinuo i njene ključeve čuvao susjed, kojega smo mi fratri od srca zvali fra Izet, iako je on bio islamske vjere. Mi fratri smo na to izuzetno ponosni jer i vjernicima naglašavamo tu vrjednoću suživota i dijeljenja dobra i lošega, uspona i padova, sa drugima i drugačijima. Iako smo ovdje kao religiozna zajednica u manjini, nismo nikad osjetili neku negativnost, nešto loše, naprotiv kao župnik moram pohvaliti vrlo, vrlo pozitivan društveni odnos ove općine i okruženja prema katoličkoj crkvi i našoj zajednici u Srebrenici“.

Ivan Andrić je penzioner. On je Hrvat a njegova supruga je Srpkinja. U Srebrenici je živio i prije rata. Među prvima se vratio. Pitamo ga kako danas žive Hrvati u Srebrenici? „Kao i svi drugi ovdje, ekonomska kriza nas gazi, svima nedostaje novaca a nekih posebnih problema mimo drugih mi nemamo“, kaže Ivan.

Pitamo kako se Božić obilježava u njegovoj porodici. „Ovdje u Srebrenici poslije rata stanovništvo se dosta izmješalo. Došlo je ljudi iz raznih krajeva tako da ima u detaljima, dosta različitih običaja koje ljudi praktikuju u svojim kućama. U našoj tradiciji tri dana pred Božić traju pripreme obreda. Na Badnjak ili Badnji dan, to je dan prije Božića, peče se pečenica to je obično prase ili jagnje. Neko pečenicu načinje na sam Badnji dan a neko tek sutradan na Božić. Na Božić ujutro se ide u crkvu na „Zornicu“ a nakon povratka se slavi u krugu porodice, prijatelja i rodbine. Slavlje traje tri dana“, kaže Ivan

Mirjana Jokanović je udata za Crnogorca. Iz Bratunca je ali živi i radi u Srebrenici. Božić proslavlja u porodičnoj atmosferi kod roditelja u Bratuncu. „U našoj porodici Božić obilježavamo kod moje majke u Bratuncu uglavnom. Ona je majstor da spremi tu božićnu trpezu. Okupimo se svi kao porodica a majka je najradosnija. To je praznik radosti, sreće i veselja. Sve je to skromno, ništa specijalno jer najvažnije nam je da smo zajedno, da smo svi dobro i zdravo i da se družimo“.

Eva Perković ima 88 godina. Još uvijek je vitalna i krepka starica ali kaže dosadilo joj samoj živjeti i iz Slavonskog Broda došla je da sa kćerkom i njenom porodicom živi u Bratuncu: „Božić se i danas obilježava kao i ranije uglavnom. Najprije dolazi božićni post, zatim na Badnjak se kiti bor. Djeca se tome najviše raduju i to čekaju. Ranije nije bilo slatkiša kao danas, nego kad dođe večera i stavlja se na stol zadnje jelo, baka obično ranije izađe van stavi jednu simplicu sa orahima, jabukama i možda neki bomboni. I ona kaže: „Jao nešto se čuje van“.

"Mi djeca trk van. Baka kaže to su anđeli donijeli i mi se radujemo i to nosimo unutra kao poklon. Danas su to drugi pokloni. Ide se u crkvu i tamo se kite veliki borovi. Za Božić se peče pečenica, sije se pšenica, pale se svijeće na Božić. Bilo je to lijepo“, prisjeća se baka Eva i kaže da nema posebne razlike u božićnim običajima u Hrvatskoj i ovdje u Bosni.

Božićni agape

O Božiću ili slavlju Kristova rođenja u Srebrenici fra Niko Josić još kaže kako vjernici svake godine nakon svečane mise organizuju tzv „božićni agape“ gdje se druže, čestitaju jedni drugima,uz čašicu da bi doživljenu radost božićne mise kasnije prenijeli u svoje porodice.

„Naša mala župska zajednica svake godine proslavlja ovaj najveći praznik sa ciljem da svi vjernici, katolici dožive tu solidarnost odnosno blizinu jednih drugima, kako međusobno tako i u susretu sa svećenikom, koji u svome duhu pruža onu vjersku ili vjerničku stranu u slavljenju svete mise. Ja volim reći da su i u počecima kršćanstva zajednice kršćana bile ovako male kao ova naša i postajale su sve veće, fra Izet posebno uz velike blagdane kao što je Božić da uistinu doživimo to rođenje Boga i u našoj zajednici, u našim međuljudskim i ako hoćete i međuvjerskim odnosima. Dakako doživljavajući Božić u zajednici želimo tu radost i veselje pružiti i drugima i drugačijima od nas“, kaže na kraju fra Niko.