Festival za Renzija, ne i za EU

Mora mu se priznati da je vješt. Matteo Renzi, samoprozvani reformator italijanskog društva, spretno se inscenirao organizujući simboličan susret na ostrvu na kojem se nalazi grob Altiera Spinellija. Spinelli je antifašista koji je nakon II. svjetskog rata bio jedan od potpisnika "Manifesta" - dokumenta koji je nosio u sebi ideju nove, federalizovane Evrope. Premijer Italije je na ovaj način jasno pokazao kuda želi - ne samo na čelo svoje zemlje, nego i na čelo EU.

To je često govorio i prije Brexita. Nakon što su Britanci odlučili da napuste "klub", Renzi je prepoznao priliku da se uključi u igru na samom vrhu. Ne njemačko-francuska lokomotiva, nego trojac Njemačka-Francuska-Italija bi trebalo da povede EU u novi smjer. Kratko nakon Brexita troje lidera se srelo u Berlinu. Sada, nakon izvjesnog vremena, i na italijanskom ostrvu, odnosno na italijanskom nosaču aviona - koji, naravno, treba da simbolizuje italijanski zahtjev da se dobije vodeća uloga. Ovaj nosač je inače komandna centrala akcije EU za spašavanje izbjeglica u Sredozemnom moru.

Matteo Renzi je još uoči samita zacrtao pravac izjavom da EU mora odustati od krutih pravila, da se mora riješiti tehnokratije. EU ne smije biti unija banaka, nego mora slijediti ideale i imati u vidu interese građana. Ove floskule su, naravno, namijenjene ušima birača u Italiji kojima je dosta politike štednje koja je, navodno, njemački izum, i koji žele veću nezavisnost od Brisela.

Ipak, ni Renzi na ovom susretu nije bio konkretniji. Ali to uopšte nije bio ni cilj ovog susreta. Cilj je bio dobiti lijepe slike koje Mattea Renzija prikazuju kao predvodnika u Evropskoj uniji. Kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Francois Hollande su bili samo ukrasi, između ostalog i zato što ni oni nisu imali nekih novih ideja.

Merkel je odigrala svoju ulogu u tom trojcu. Ona je hvalila privredne reforme premijera Renzija, ali mu pri tome nije ispunila želju da se Italiji dozvoli da napravi još dugova. Renzi je hvalio kancelarkinu velikodušnost. Njemačka je prihvatila osam puta više izbjeglica od Italije.

Da li je ovdje riječ o prilično dobrim prijateljima? Naravno da se iza svega krije računica. Merkel želi Renzija u istom čamcu, ne želi konfrontaciju. Njoj su potrebna praktična rješenja za problem sa izbjeglicama, za odnos prema Turskoj, za odbranu od terorizma i za više investicija - a za sve to joj je potrebna podrška Italije. Ona već ima dovoljno "opozicije" unutar EU koju čine države poput Austrije i Poljske. Stoga je Renziju u njegovoj domovini prepustila da se istakne pod svjetlom reflektora, kako bi ojačala njegovu poziciju. Iz ugla gledanja EU, u Italiji trenutno nema alternative Renziju.

S ovakvom podrškom, dinamični premijer Italije se usuđuje i da odustane od nekih ranije datih obećanja. Tako on sada ne želi da svoju političku sudbinu veže za referendum o reformi ustava zakazan za novembar. Uoči ovog susreta on je najavio da ima namjeru da u svakom slučaju ispuni svoj mandat koji traje do izbora u martu 2018. On se osjeća dovoljno snažnim, a utisak koji ostavlja na "evropskom parketu" će mu pomoći da prikupi poene i u domovini.

Za Renzija je ova "opereta" na Ventoteneu bila uspjeh. EU od toga i nije imala neke koristi. Ona se i dalje, kako je naglasila kancelarka, nalazi u fazi preispitivanja. Dijagnoza je neizvjesna.