Erdoganov "kineski model"

Tursku privredu godinama muči turbo inflacija, a onda zbog enormnog rasta cijena trpi stanovništvo. Energenti, stanarine ili osnovne životne namirnice su preskupe. Mnoge Turkinje i Turke posebno ljuti što vlada u Ankari i predsjednik Redžep Tajip Erdogan ne preduzimaju ništa da zaustave ovakav razvoj – naprotiv.

To se pokazalo i posljednjih nedjelja: po Erdoganovom nalogu Centralna banka Turske je sredinom novembra smanjila kamatne stope sa 16 na 15 procenata. Međutim, snižavanje ključne kamatne stope u slučaju inflacije je veoma neobično. Jer, centralne banke obično povećavaju kamatnu stopu kako bi zaustavile ovakav razvoj.

I račun za naplatu je odmah stigao: turska lira je ponovo opala. Tako se sada za jedan dolar mora izdvojiti čak 14 lira, oko 50 odsto više nego prije samo mjesec dana. Inflacija je takođe znatno porasla i sada je prešla 21 procenat

Svako ko je pomislio da će Erdogan možda nakon ovog fijaska da promijeni mišljenje, grdno se prevario. Umjesto toga on poziva na strpljenje i obećava kako će ova monetarna politika na kraju imati dugoročno pozitivne efekte. Uskoro će se pojačati investicije i proizvodnja, a povećaće se i izvoz. Ovakav pristup u privrednoj i monetarnoj politici liči na „kineski model“, rekao je Erdogan pred Upravnim odborom vladajuće AKP, prenijeli su turski mediji.

I zaista, slaba valuta čini domaći izvoz jeftinijim i zbog toga privlačnijim. I Kini se u prošlosti često prebacivalo da svom izvozu daje konkurentsku prednost vještački devalviranom valutom. Međutim, s obzirom da u određenim granicama kurs juana određuje Centralna banka Kine, tom valutom se ne može u potpunosti slobodno trgovati.

Erdogan vidi i druge sličnosti između Turske i Kine. Privrede dviju zemalja su uspjele da rastu čak i u 2020-oj, godini korona krize. Takođe, obje zemlje su omiljene kod inostranih investitora zbog niskih plata radnika i troškova proizvodnje. Ipak, mnogi stručnjaci i opozicioni političari smatraju da je apsurdno Erdoganovo poređenje s Kinom.

Loše poređenje s Kinom

Turska ne može da se orijentiše prema kinsekom modelu, jer zemlja nema tako veliku ekonomiju i tako brojno stanovništvo, otprilike je kazao Arda Tundža, direktor Eko Faktory, kompanije za pružanje finansijskih usluga. „Tamo je na djelu poptuno drugačija ekonomska dinamika“, kaže Tundža. „Kina je najmnogoljudnija zemlja na svijetu i svojim prodizvodnim kapacitetima privlači čitav svijet.“

A za razliku od Turske, Kina nije zapostavila obuku kvalifikovane radne snage. Ovaj ekonomski stručnjak sumnja da Turska ima dovoljan broj stručnih kadrova da proizvodnju učini inovativnijom. Umjesto toga, turska vlada se oslanja na jefitnu radnu snagu iz Sirije i Avganistana. „Da bi se industrijalizovala, Turska bi trebalo da slijedi ekonomsku politiku koja bi omogućila dugoročan rast proizvodnje, umjesto što se igra kursevima i kamatnim stopama“, kaže Tundža.

Murt Birdal, ekonomista sa Istanbulskog univerziteta, dodaje da je kineski model sve samo ne poželjan za Tursku. To je model koji mogu da primjene samo autoritarni režimi. Birdal takođe naglašava da kineska privreda ne raspoređuje bogatstvo na svo stanovništvo.

Nanosi li Erdogan štetu sopstvenim biračima?

A turski predsjednik Erdogan je svojevremeno svoj uspjeh zasnovao upravo na činjenici da je cjelokupnom stanovništvu omogućio da se okoristi od privrednog rasta 2000-ih godina. Dio kolača su čak dobili i oni stanovnici u privredno slabo razvijenim anatolijskim provincijama.

Sada prvenstveno Turkinje i Turci sa manjim primanjima, među kojima je i veliki broj Erdoganovih glasača, trpi zbog visoke inflacije. To je trend, koji predsjednik pritiskom na Centralnu banku samo povećava.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu