Doživjeti Berlinski zid

Subota je ujutro na Kolodvoru Zoo u Berlinu. Ispred mjesta gdje se iznajmljuju bicikli, sastale su se četiri osobe. Točno u 10.30 sati, njima se pridružuje i pozdravlja ih Bert, turistički vodič koji će ovu grupu danas na bicklima provesti po Berlinu. „Ja sam povjesničar, rođen sam 1959. godine u bivšem DDR-u. Noć kada je pao Berlinski zid, sasvim svjesno sam proveo u Zapadnom Berlinu. Tada mi je bilo 30 godina“, priča s osmjehom Bert. Ono što je na ovom obilasku grada posebno je da turisti na biciklima prolaze putem gdje je nekoć prolazio Berlinski zid.

Naime, obzirom na česta pitanja turista koji dolaze u Berlin – gdje je točno prolazio Zid, gradske vlasti su 2001. godine odlučile napraviti svojevrsni „Put Zida“. Kako je Zid u međuvremenu srušen, te se samo mjestimično može vidjeti njegova nekadašnja putanja, grad Berlin je označio njegov bivši prolazak. Danas oni koji to žele, mogu se znači gradom (ali i izvan njega) kretati putem i ulicama kroz koje je nekoć prolazio Berlinski zid. Sveukupna dužina ovog puta iznosi 160 kilometara.

Mjesta puna simbola i značenja

Bertova grupa se prvo zaustavlja na mjestu tek malo udaljenom od Brandenburških vrata, na mjestu gdje se nalazi takozvani Sovjetski spomenik. Njime je Staljin 1945. godine pregradio čvorište sjeverno-južne osi, mjesta kojeg je Hilter planirao koristiti za svoje vojne parade. „Od ove si su danas očuvani tek samo poneki dijelovi – ostaci kroz koje prolaze tri tunela za željeznički i drugi promet“, objašnjava Bert svojim gostima. „To je sve jako zanimljivo. Povijest podijele ovog grada, vodi do ovakvih zaboravljenih mjesta i priča“, kaže primjerice jedan od sudionika ovog obilaska.

Malo dalje, na Brandenburškim vratima, grupa se ponovno zaustavlja. „Brandenburška vrata su simbol podjele ali i ponovnog ujedinjenja“, kaže on i dodaje kako je 13.kolovoza 1961. godine vodstvo ondašnjeg DDR-a započelo gradnju zida u početku pod krinkom vršenja vojnih vježbi. „U tu svrhu su iz provincije na kamionima dovezli tisuće ljudi. Njih su jednostavno postavili na Brandenburška vrata tako da nitko tuda više nije mogao proći…“ priča ovaj povjesničar.

On ne izostavlja niti svoja osobna sjećanja. Spominje rođendane u svom djetinjstvu na kojima su on i drugi dječaci i djevojčice kao igru izmišljali razne načine bijega iz istočnog dijela Berlina. Kaže kako se njegova sestra kasnije, u 80-im godinama udala za jednog studenta iz Zapadnog Berlina, i kako je tada doduše mogla otići iz DDR-a ali bez ikakve mogućnosti povratka. „Moja je obitelj tako sve do pada Zida bila razdvojena“, kaže Bert.

Ubijeni na Zidu i pomagači pri bijegu

Grupa turista na biciklima uskoro dolazi do stanice Glavnog željezničkog kolodvora. Ovdje se u blizini nalazi jedno od najužih graničnih mjesta. Na kanalu za prolaz brodova ubijen je prilikom pokušaja bijega 24-godišnji Günther Liftin. On je bio prva žrtva koju su snage sigurnosti DDR-a upucale prilikom pokušaja bijega preko Zida. „Na njega su pucali s mosta u luci Humboldt. Među onima koji su stradali na isti način je neproporcionalno visok broj mladih ljudi – njih je bilo više od 150“, kaže Bert. Njegove riječi kod grupe neposredno stvaraju neugodnu atmosferu i osjećaj kako se doista nalaze u samom središtu povijesti…

„Put Zida“ vodi ih dalje preko takozvanih „carinskih puteva“ u bivšem zapadnom dijelu grada, preko „puteva kolona“ koje su bivše sigurnosne, pogranične snage DDR-a koristile kao kontrolne točke. Na jednoj od takvih kontrolnih točaka, u Bernauer Straße, cesta se nalazi u prilično lošem stanju. No, metalni stupovi na uvoj ulici obilježavaju gdje se točno nekad nalazio Zid. Duboki dojam na turiste ostavlja i Bertovo objašnjenje. „Ovdje, ispod Bernauer Straße, izgrađeno je do 1971. godine devet tunela. Njih su iskopali stanovnici Zapadnog Berlina kako bi onima s istočne strane pomogli pri bijegu. Najpoznatiji među njima je Tunel 57 – njime je naime 57 osoba doista uspjelo pobjeći na zapadnu stranu. On je zatvoren kada je tajna policija DDR-a saznala za njega“, priča Bert.

Dalje prema Zapadu

Bert se s grupom zaustavlja u Prateru, poznatom restoranu na otvorenom u kojem se tradicionalno toči pivo. Nakon pauze, oni odlaze do East Side Gallery, najdužem očuvanom komadu Berlinskog zida. Ovdje sve vrvi od turista, pogotovo onih mlađih. Na obližnjem mostu Oberbaum, Bert priča kako je upravo na ovom mjestu 9.studenog 1989. godine uvečer saznao za veliku vijest. „Jedan moj prijatelj i ja smo se onda u tri sata u noći doista stigli na granični prijelaz na ovom mostu i jedan loše raspoložen policajac nas je doista pustio da prođemo“, priča Bert.

I nakon gotovo pet sati, obilazak „puta Zida“ je završen. Grupa i Bert su ponovno stigli na mjesto odakle su i krenuli. Zadovoljni su, umorni ali su i puno toga saznali. Nekima Bert za uspomenu, u plan grada ucrtava put kojim su danas prošli s riječima – „Vidimo se slijedeće godine“.

Autorice: Frederike Müller / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Svetozar Savić