„Dom za majke Srebrenice“ gdje ne moraju umrijeti same

"Vidiš koliko je ovo nebo iznad nas, na toliko papira ne bi moglo stati da se napiše koliko je ovaj Dom vrijedan za nas majke", kaže 86-godišnja Šuhra Malić u povodu otvaranja doma za starija lica u Potočarima.

Centar za starija lica „Dom za majke Srebrenice Hatidža Mehmedović“, kako se zvanično zove, ime je dobio po Hatidži Mehmedović koja je bila je predsjednica udruženja "Majke Srebrenice" i jedna od žrtava genocida u Srebrenici, gdje su joj ubijena dva sina i muž. 

Ovo je jedan od najsavremenijih centara za smještaj starih osoba. Zajednički su ga izgradili Međunarodni forum solidarnosti (MFS) EMMAUS iz BiH i Fondacija Proplan iz Holandije. Kompleks je vrijedan oko 4,5 miliona konvertibilnih maraka a više od polovine potrebnih sredstava obezbijedilo je dobrotvorno društvo - fondacija Proplan, čiji osnivač i predsjedavajući Willem Pronk poručuje: "Ovim projektom ne popravljamo greške, koje su napravljene daleke 1995. godine, već pružamo pomoć ljudima sa žalosnom i teškom prošlošću. Ovaj dom je mjesto za majke čiji su muževi, sinovi i rođaci ubijeni, mjesto gdje ne moraju živjeti same, niti umrijeti usamljene. Ne, ne možemo se vratiti unazad, niti ublažiti patnju koja im se dogodila. Ali sada postoji dom u kojem ima ljudi koji srcem punim ljubavi žele da im pomognu i zaista ih vole" rekao je Pronk.

Majke Srebrenice su i ranije bile uključene u MFS-EMMAUS-ov projekat “Ljubav za majke Srebrenice“ i ovo je na neki način samo nastavak, kaže Elmedin Škrebo, pomoćnik direktora EMMAUS-a i dodaje: "Kroz taj projekat uvidjeli smo potrebu institucionalnog zbrinjavanja majki koje same žive na ovom području kako bi imale veću zdravstvenu uslugu i njegu, koja im je prijeko potrebna pogotovo u ovim godinama kada su na zalasku svojeg života", kaže Škrebo. 

Na pitanje o sadržajima ovog Centra Škrebo za DW kaže: "Kao i svaki starački dom Centar, će nastojati da pruži maksimalnu zdravstvenu i uslugu njege majkama. Tamo će imati svakodnevnu socijalnu i medicinsku podršku, a obezbijeđene će im biti i medicinske usluge ljekara specijalista u ambulanti koja je izgrađena u sklopu samog Centra. Osim toga imamo i sve druge prateće sadržaje od psihološke podrške pa do eventualnih nekih većih zahtjeva za zdravstvenim tretmanima u kliničkim centrima. Majke najčešće ukazuju na potrebu razgovora i pažnje, što će ovdje imati u nekom intezivnijem obimu", kaže Škrebo. "Mi na terenu radimo projekat kućne njege i vidimo koliko njima uistinu znači kada im se otvore vrata, malo porazgovara itd. Naši zaposlenici i volonteri su često jedine osobe koje viđaju u nekih 10-15 dana. Zato neke kažu „glad je teška ali bol od usamljenosti je puno teža od praznog stomaka“, dodaje on.

Kada je riječ o smještajnim kapacitetima Elmedin Škrebo pojašnjava da je kapacitet Centra nekih 100 kreveta. Kompleks sadrži jedan veliki objekat sa 36 jednosobnih apartmana, objekat za lica sa invaliditetom koji broji osam dvokrevetnih soba, restoran sa kuhinjom i upravom, osam kuća/bungalova za po četiri osobe, objekat za kreativne radionice koji simbolizuje bosansku sobu, te ostale prateće objekte kao što su vešeraj, kotlovnica, magacin i sl. Možda će zazvučati malo neskromno, ali u ovom Centru standard je zasigurno najveći u BiH. On je na evropskom nivou, jer u toku gradnje smo nastojali prenijeti i ovdje primjeniti pozitivne prakse uočene u sličnim staračkim domovima u Holandiji i drugim evropskim zemljama" kaže Elmedin Škrebo. 

Prednost u smještaju u Centar imaju majke Srebrenice za koje je osiguran besplatan komplatan smještaj ali i drugi korisnici koji to budu željeli a već ima interesovanja i zahtjeva za smještaj ljudi koji su iz ovog kraja a sada su u Federaciji ili dijaspori.

Centar za starija lica „Dom za majke Srebrenice Hatidža Mehmedović“ je zvanično otvoren i iako je sve spremno, još nije u funkciji jer se čeka dozvola nadležnih institucija vlasti Republike Srpske, koja bi trebala stići ubrzo kako bi počelo smještanje korisnika.

"Ljekar za rad u Centru je već zaposlen a uporedo sa dovršavanjem radova ovdje vršimo i pripremu budućeg kadra. Riječ je o mladim ljudima, koji su bili korisnici našeg internatskog smještaja a ovdje u Srebrenici su išli u medicinsku školu. Oni su već neko vrijeme na praktičnoj obuci u našem kampu Duje u Doboj Istoku, gdje imamo u stalnom smještaju oko 450 ljudi",  kaže Elmedin Škrebo za DW.

U starački dom, kako narod zove ovaj Centar, želi i Šuhra Malić. Šuhri su u srebreničkom genocidu ubijena dva sina, a muž je umro prije 11 godina. Ima još dva sina i kćerku koji žive u inostranstvu, a ona je do sada živjela sama u porodičnoj kući u Potočarima.

"Prije nekoliko dana sam pala. Ležala sam sva u krvi i nisam mogla da ustanem. Da nije naišao poštar i pozvao pomoć i pomogao mi da ustanem,  ko zna šta bi bilo. Djeca imaju svoje živote, daleko su i ne žele se vraćati ovdje. Ja neću tamo, tako da mi je najbolje ovdje, tu će mi biti najbolje", kaže ona.

Jedna od budućih stanarki ovog doma je i Nura Mustafić iz Srebreničkog sela Bajramovići. Ubijena su joj tri sina i muž. 

"U julu ’95-te išla sam sa njima iz Srebrenice preko šume, dvojicu su mi u Tišći iz ruku oteli i ubili. Otišla sam sama u Tuzlu, ali sam se 2000-te vratila u svoju kuću, u svoje selo da gledam i sjećam se kud' su mi đeca hodala", kaže Nura. 

Nura naglašava da otvaranje ovog Centra za nju znači mnogo, ali ona bi kao i neke druge u dom išla tek kad joj baš bude potrebna tuđa njega i pomoć oko elementarnih životnih funkcija - „kad ne bude mogla sama sebi": "Neka mi daju jednu sobu pa kad je zima da tu mogu biti. Ne treba mi ništa, samo neko da mi fino progovori da me pita kako si. Ničega ja nisam željna, vjerujete li?", kaže ona.

Osim poneke lijepe riječi starijim je najpotrebnija i adekvatna ljekarska njega. Zna to dobro profesor dr. Šekib Umihanić, ORL specijalista sa UKC Tuzla. On je još u toku gradnje Centra počeo dolaziti u Potočare dovodeći sa sobom medicinski tim sa kolegama kako bi potpuno besplatno, liječili sve ljude: "Ideja je naišla na dobar odaziv kolega koje sam pozvao da se priključe tom timu, tako da danas imamo u timu interniste, psihijatre, pulmologe, radiologe, pedijatre, hirurge i sve druge specijalnosti, potrebne korisnicima kojima pomaže Emmaus. Te svoje aktivnosti kad god bismo došli, širili smo na sve druge pacijente, stanovnike Srebrenice i okoline i na sve druge kojima je bila potrebna pomoć", kaže Umihanić za DW, ističući posebno i sistematski pregled sve školske djece koja su u Emmausovom internatu.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu