Dilema zvana Sirija

Neki analitičari su predviđali da će režim Bašara al-Asada biti brzo skinut sa vlasti. Međutim, skoro dvije godine nakon početka ustanka protiv sirijskog vodstva, predsjednik i dalje sjedi u fotelji dok se situacija za stanovništvo pogoršava iz dana u dan. Asad se ne treba bojati međunarodne vojne intervencije. Vijeće sigurnosti UN-a o ovom pitanju nema jedinstven stav i primorano je da poklekne pred ruskim i kineskim vetom.

Novac i oružje iz inostranstva

Posljedice dugotrajnih borbi vladinih trupa i pobunjenika su fatalne: u građanskom ratu je do sada poginulo oko 60.000 ljudi. Više od dva miliona ljudi je moralo napustiti svoje kuće, gradove, pa čak i zemlju. U Turskoj, Jordanu, Iraku i Libanu je smješteno 600.000 sirijskih izbjeglica. UNHCR navodi da iz Sirije u susjedne zemlje u prosjeku dnevno pobjegne između 2.000 i 3.000 ljudi. Rješenje konflikta u Siriji nije na vidiku. Naprotiv. Vladinim trupama i ustanicima i dalje novac i oružje dolaze iz inostrantsva. Miješanjem izvana se konflikt u Siriji razvio u jednu vrstu rata u kojem, preko Sirije, rat vode sasvim druge dvije strane.

Iran je saveznik režimu u Damasku, a Saudijska Arabija i Katar se brinu da pobunjenici u šahu drže vladine trupe. Bez obzira na sveobuhvatne sankcije, opskrba oružjem obje strane je razlog zašto je situacija u Siriji tako bezizlazna. Robert Schütte iz nevladine organizacije „Genocide Alert“ pogled usmjerava prema Njemačkoj i traži novu politiku izvoza oružja. „Prije svega se radi o izvozu oružja u regione u kojim se već vode oružani sukobi. Kada se oružje dostavi u taj region, onda ga je teško staviti pod kontrolu. Brzo se desi da takvo oružje završi u drugim regionima u kojim se vode borbe“, kaže Schütte

Reforma politike izvoza oružja?

Upravo to se dogodilo nakon rušenja sa vlasti sirijskog vođe Muamera al-Gadafija. Vojnici iz Sahelske zone, koji su dugo godina bili u službi diktatora, oteli su isporuke oružja i vratili se u svoje domovine. Na tom putu je mnogo oružja završilo u rukama terorista čime je ojačana i Al Kaida u islamskom Magrebu, jedna od grupa koja je odgovorna za teror u Maliju.

Da bi se takav razvoj događaja spriječio, Rolf Mützenich iz SPD-ovog kluba poslanika u Bundestagu, zahtijeva konsekvence. „Moramo više kontrolisati naš izvoz oružja i u situacijama u kojim nismo sigurni šta se dešava sa oružjem, odustati od takvog izvoza“, kaže Mützenich.

Bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a

Ako pogledamo na Siriju, onda je reforma politike izvoza oružja i sigurnosnog sektora zakasnila. Schütte smatra da Njemačka može više doprinijeti. „To ne mora imati vojni karakter. Važan korak bi bio ako bi Njemačka koristila sredstva svojih obavještajnih službi. Primjer je čuvanje materijala i dokaza koji su valjani za sud i kada prođe kriza u Siriji, onda to koristiti da izvršioci i odgovorni budu izvedeni pred sud“, smatra Schütte.

Za rješenje sirijske dileme granice nisu postale tijesne samo za Njemačku, nego i međunarodnu zajednicu. Vojna intervencija u Siriji je zamisliva samo uz mandat Vijeća sigurnosti UN-a. „Sirija nije napala neku treću zemlju, dakle, u smislu međunarodnog prava nema govora o konstelaciji samoodbrane. Sa druge strane nema ni mandata Vijeća sigurnosti UN-a“, kaže Claus Kreß, profesor za njemačko i međunarodno kazneno pravo na Univerzitetu u Kölnu.

Autori: Anne Allmeling / Mehmed Smajić

Odgovorni urednica: Snježana Kobešćak