DW - miroljubivo oružje demokracije

Ujutro 21. travnja 1967. godine su tenkovi ušli u centar Atene. Mala trupa pučista okupljena oko zapovjednika Papadopoulosa je srušila vlast u Kraljevini Grčkoj i zemlji nametnula sedmogodišnju diktaturu. Pučisti su strahovali od predstojećih prijevremenih izbora na kojima je stranka Enosis Kendrou (Unija centra) u borbi za moć protiv kralja htjela doći na vlast. Zbog toga su pučisti stvorili svoje činjenice i još na dan puča je uhićeno tisuće ljudi, prije svega pripadnika oporbe. Kasnije je i kralj pobjegao u egzil.

Cenzura i "Gleichschaltung" (nametanje jednoumlja) javnog života, uhođenje i strah su od tog trenutka obilježavali život ljudi u zemlji u kojoj je nekoć rođena demokracija. Jedini slobodni izvori informacija za narod koji se nalazio u okovima su bili strani mediji - isprva su to bili BBC, Radio France ili Radio Bukurešt.

Kucnuo je "DW-čas"

Deutsche Welle je isprva bilo manje poznato. Kad se dogodio puč, taj njemački medij je tek dvije godine emitirao program putem kratkih valovima. Program koji je pokrenut 1964. se prvo nije pokušao uplitati u grčku unutarnju politiku. No, 1969. je tadašnji generalni direktor DW-a Walter Steigner zajedno s malim timom angažiranih grčkih novinara donio drugu odluku te dotad pomalo dosadnom programu za Grke dodijelio jedan jasan karakter kritičan prema režimu u Ateni. Time se Deutsche Welle jasno stavilo na stranu onih koji se bore za demokraciju i slobodu u Grčkoj.

Taj medijsko-politički eksperiment za Grke uspijeva. Upravo iz zemlje bivših počinitelja zločina, nakon Drugog svjetskog rata stiže jedna generacija s "glasom slobode" i ona, unatoč zabrani slušanja, osvaja grčka kućanstva. "Bio sam još dječak", prisjeća se danas omiljeni kabaretist Lakis Lazopoulos. "Čitavo susjedstvo je tada išlo na šišanje kod jednog starog frizera koji je svoj posao obavljao u svom stanu. Jedne večeri sam i ja otišao k njemu na šišanje. Ali stari frizer me poslao natrag. On je kazao: Ne mogu sada, moram slušati Deutsche Welle. Što je to Deutsche Welle?, pitao sam. Deutsche Welle je ono što nam govori istinu, samo je odgovorio. Te večeri je Lazopoulos shvatio da su u Grčkoj na vlasti bili vojni pučisti. I od tad je i sam svaki dan u 21.40h uključivao radio kako bi putem kratkog vala slušao program iz Njemačke, kao i, kako se procjenjuje, tri milijuna drugih Grka i Grkinja.

Jasne riječi na kratkim valovima

Grčki program DW-a je obuhvatno izvještavao o aktivnostima otpora koji se formirao u inozemstvu. Ljudi su po prvi put saznali za sudbinu članova pokreta otpora u Grčkoj - o uhićenjima i mučenjima. Putem široko rasprostranjene mreže informanata je grčka redakcija DW-a skupljala sve važne vijesti koje su potpadale pod cenzuru pučista. Nimalo lak zadatak. Jer tadašnja redakcija se uvijek kretala po tankom ledu. Ona je stalno balansirala između prava na slobodno izvještavanje i političkih i gospodarskih interesa Njemačke u Grčkoj.

Za razliku od neutralnih formulacija BBC-a, borbeni komentari Deutsche Wellea su nadahnuli grčke slušatelje i hunti su bili trn u oku. "Dvije godine sam svake večeri sa svojom suprugom i djecom slušao emisiju u mjestu mog izgona Zatouni, i znam kako je ta emisija jačala naš moral i našu odlučnost", prisjeća se poznati skladatelj Mikis Theodorakis. "Postoji jedna veza između Grčke i Njemačke, a tadašnji centar te veze je bilo Deutsche Welle." Tako se taj njemački medij razvio u miroljubivo oružje demokracije. Time je Njemačka nakon mračnih godina okupacije pokrenula jednu jedinstvenu, moralnu, političku i ljudsku investiciju u Grčkoj.

Prvo novinar DW-a, pa onda predsjednik Grčke

U srpnju 1974. godine je kolabirao atenski režim nakon propalog puča u Nikoziji, a čiji je cilj bilo ujedinjenje Grčke i Cipra. Demokracija se vratila u Grčku. I kad su neki članovi grčke DW-redakcije nakon sedam dugih godina odletjeli ponovno u Atenu, taksisti im u znak zahvale nisu htjeli naplatiti vožnje kad su prepoznali poznate glasove iz Kölna, tadašnjeg sjedišta Deutsche Wellea.

I Karolos Papoulias je tada radio u toj redakciji, kasnije je postao grčki predsjednik. "Ta grčka emisija za grčki narod predstavlja povijesni simbol u borbi za demokraciju i ljudska prava", opisuje Papoulias i dan-danas još tadašnju ulogu DW-a. Samo ime "Deutsche Welle" još uvijek djeluje emotivno čak i na one Grke koji u to vrijeme uopće nisu bili rođeni, dodaje on. 

Jedna priča koja sve do danas jedva da je izgubila na simboličnoj snazi. I kod najmanjeg znaka ograničavanja građanskih sloboda ili zataškavanja istine, dolazi do pozivanja na staru instancu koju je u teškim političkim vremenima u Grčkoj predstavljalo Deutsche Welle. Kad je prije nekoliko mjeseci izdano nekoliko uljepšanih vijesti Tsiprasove vlade o stanju u zemlji, jedan ugledni grčki internetski portal je objavio kritični članak i naslovio ga jasnim riječima: "Vrijeme Deutsche Wellea će se još vratiti."