Dejtonski sporazum na prodaju

U Bosni i Hercegovini  ponovo je aktuelizirano pitanje, gdje se nalaze originali Dejtonskog sporazuma, koji pripadaju BiH i Srbiji.  Jedan od njih, koji je navodno bio nestao, pokušan je biti prodat za 50.000 eura. S tim u vezi je na Palama uhapšen Željko Kuntoš,  koji je verziju sporazuma na engleskom jeziku, za koju tvrdi da je original i koja je navodno nestala 2008. godine,  pokušao prodati.

Ne zna se šta je više poražavajuće, činjenica da je jedan od najvažnijih dokumenata pronađen u privatnoj kući ili da su institucije BiH tako postale predmet ismijavanja.

„Mi smo našli svoj primjerak"

„Mi smo imali informaciju da se taj dokument nalazi kod te osobe. Što se tiče originalnosti, ovaj primjerak pripada Republici Srpskoj. Originalna verzija na engleskom jeziku. Još ćemo dati na određena vještačenja da vidimo, ali smatramo da je to taj primjerak zbog načina na koji se dokument našao kod tog lica“, kaže direktor policije RS Darko Ćulum.

MUP RS kaže da se radi o originalu, što je potvrdio i predsjednik RS Milorad Dodik, dodavši da se radi o primjerku koji pripada RS: „Eto, mi smo našli svoj primjerak Dejtonskog sporazuma, sada ostaju ovi drugi, neka i oni dostave svoje primjerke".

Po jedan primjerak Dejtonskog sporazuma, pored Srbije i Hrvatske, bio je namijenjen srpskoj i hrvatskoj strani u BiH, dok je jedan bio u posjedu delegacije na čijem čelu je bio Alija Izetbegović. Taj primjerak bi trebao da se nalazi u Predsjedništvu BiH, odnosno u Ministarstvu spoljnih poslova, ali je 2008. godine, tadašnji hrvatski član Predsjedništva, Željko Komšić rekao da dokument ne postoji i da je izgubljen. Nakon što se pojavila informacija  da se u arhivu Predsjedništva ipak nalazi jedan primjerak originalnog dokumenta, nije jasno ni kad je pronađen niti da li je ovaj, pronađen na Palama, kopija.

„Ne iznenađuje me sve to. Ja samo znam da ga 2008. godine nije bilo, niti je iko rekao tada do postoji primjerak sporazuma za BiH“, kaže Komšić.

I Srbija bez dokumenta

Dejtonski mirovni sporazum, čiji Aneks 4 predstavlja Ustav BiH, što je najviši akt jedne zemlje, parafiran je u vojnoj bazi Rajt – Paterson kod Dejtona u američkoj državi Ohajo, gdje se i nalazi jedan primjerak sporazuma. Za sada se zna da samo Hrvatska ima svoj primjerak u Ministarstvu spoljnih poslova dok je Srbija izgubila svoj, najvjerovatnije 2000. godine.  Pitanje je da li je pronađeni primjerak na Palama kopija ili original i zašto niko nije potvrdio postojanje sporazuma u arhivu BiH, ukoliko on zaista postoji.

„Ovo je nadrealizam, kao što su naši životi u BiH. Tu nema ništa što bi bilo ozbiljno. To je još jedan u nizu cirkusa koj ne pripada realnom životu i samo može da zasmijava ljude a ne da predstavlja bilo šta ozbiljno. Nažalost, to je tako", kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović.

Bez obzira da li postoji original dokumenta, prilikom sklapanja sličih ugovora koji su bitni i u kojima učestvuje više strana, određuje se zemlja depozitar,  gdje se čuva jedan primjerak. Međutim ni u Predsjedništvu BiH ne znaju o kojoj se zemlji radi kada je riječ o čuvanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ko je odgovoran

„Taj original može da bude samo iz doba kada je sporazum potpisan i samo ljudi koji su u to doba radili mogu odgovarati, ako eventualno toga u arhivama nema. To bi bilo strašno. Ali ako je predato pa nestalo, onda odgovaraju oni koji su bili zaduženi da to čuvaju“, kaže za DW srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić navodeći da u njegovom sazivu nije razmatrano pitanje ovog dokumenta u bilo kojem obliku ali da je nevjerovatno da se tolika buka digla oko pronalaska ovog dokumenta.

Da li je ugovor bio svo vrijeme kod Željka Kuntoša, koji je pokušao da proda dokument za 50 hiljada evra i koji se trenutno brani sa slobode,  da li je prebačen sa neke druge lokacije, da li se uopšte radi o originalu, sve su to pitanja na koja vjerovatno javnost neće dobiti odgovor. 

 „Neka kažu šta su još našli uz taj primjerak Dejtonskog sporazuma i neka kažu kod koga je sve bio taj dokument....kod ljubavnica, ovoga i onoga i na koji način je završio ovdje i kako se došlo do tog dokumenta", kaže ministar bezbjednosti BiH, Dragan Mektić.

Skretanje pažnje javnosti

Analitičar Almir Terzić kaže da je za cijelu priču bio potreban trenutak kako bi se pažnja javnosti skrenula sa pravih problema. Pri tom kaže, da su novinari olako nasjeli na cijelu priču.

„Pa jel vi zaista mislite da je neko 22 godine  mogao da skriva tako važan dokument. Logično bi bilo da su u cijeli slučaj uključene državne bezbjednose strukture jer se radi o državnom dokumentu. Ali sve ukazuje na to da mi u BiH imamo cirkus a da političari žele jasno da skrenu pažnju sa situacije u Brodu i potpisivanju ugovora sa Hrvatskom ili generalno, teške ekonomske situacije.  Veliku krivicu imaju i mediji s obzirom da olako nasjedaju na servirane priče političara. I htjeli ili ne, političari upravljaju medijima, a mediji su izgubili dominaciju kojom bi nametali teme koje su bitne za građane BiH“, zaključuje Terzić.