Navala novinara, pogotovo iz SAD-a, ogromna je. Mnogi ovu napetost uspoređuju s danom izbora novog pape. No ovoga tjedna u Vatikanu je glavna tema rasvjetljavanje seksualnog zlostavljanja u redovima crkve koje je uzdrmalo same temelje te institucije.
U Njemačkoj se to vidi po velikom broju onih koji su istupili iz crkve. Ni u mnogim drugim zemljama u kojima država nema podatke o broju učlanjenih vjernika, situacija vjerojatno nije ništa bolja. To je znak da je povjerenje u crkvu vrlo poljuljano.
Nema vjere bez povjerenja
Crkva hoće služiti dobru ljudi. A tu su povjerenje i vjera najvažniji faktori. Bez povjerenja – nema vjere.
Otkako je papa Franjo u rujnu pozvao na ovu kriznu sjednicu (jer ona to i jest) vodeće biskupe i velikodostojnike iz čitavog svijeta i naredio im da razgovaraju sa žrtvama zlostavljanja, stalno se pojavljuju nove brojke. One pokazuju da je crkve svjetska ustanova u pravom smislu te riječi i kada je riječ seksualnom zlostavljanju. U Poljskoj, Meksiku, Belgiji i SAD-u su prijavljeni novi slučajevi.
Slučajevi zabilježeni u drugim regijama, primjerice u Africi i Aziji, prijavljuju se Vatikanu mimo medija. U pitanju su stotine slučajeva, tisuće žrtava za koje se tek sada saznaje, deseci tisuća kaznenih djela. To je odvratno i zapravo nezamislivo!
I u samom Vatikanu situacija nije nimalo ružičasta. Slučajevi u posljednjih 14 dana: jedan dugogodišnji član rimske Kurije, suočen s optužbama jedne časne sestre, podnio je ostavku; papa Franjo je smijenio jednog od najvažnijih kardinala SAD-a posljednjih desetljeća; u Francuskoj se vodi istraga protiv jednog nadbiskupa i papinog nuncija; u SAD-u je jedan od najvažnijih sudaca najvišeg crkvenog suda pod optužbom za seksualno zlostavljanje. Svaki od tih slučajeva je užasan.
Povod da se izrazi zahvalnost žrtvama
Susret u Rimu je prilika da se izrazi zahvalnost žrtvama koje nisu odustale u svojoj borbi za priznanjem i pravdom, čak i nakon što su dobile odštetu. Na engleskom jeziku se ti ljudi često nazivaju „preživjelima", što treba pokazati da su mnogi drugi zbog patnji koje su pretrpjeli – slomljeni, da je njihova egzistencija uništena.
Mnoge žrtve će ovoga tjedna biti u Rimu, a časne sestre koje su doživjele zlostavljanja će se obratiti medijima. A to će učiniti i žrtve iz raznih zemalja i s više kontinenata, koje su kao djecu seksualno zlostavljali duhovnici. Za subotu su planirane i demonstracije – šetnja Rimom.
Osjećam najveće poštovanje za svaku žrtvu koja je imala snage i hrabrosti svjedočiti o doživljenom nasilju. Nasilju koje upravo u Africi ide ruku pod ruku s uništenjem dostojanstva u društvu.
Nulta točka
Ovo su mračni dani u Rimu – poslije mnogo mračnih godina. Ovo su dani istine, tužne istine. Savjetovanje predstavnika crkve iz čitavog svijeta može biti samo povod za novi početak i mnoge ozbiljne korake koje bi trebalo poduzeti. Za okončanje patrijarhalne moći svećenika u svakodnevici. Za okončanje moralnog diktata i njegovu transformaciju u zajedničko traženje novog puta. Za preispitivanje dosadašnje slike svećenstva. To je široko polje čije granice je vrlo teško ocrtati.
Papa Franjo je od ožujka 2013. do danas poprilično uskomešao crkvu. Njegovo zauzimanje za izbjeglice i ljude s ruba društva ukazalo je na odgovornost crkve. Ali čak i ovaj papa, tako drukčiji, jedinstven i proturječan, mogao bi biti poražen u sukobu s okamenjenom crkvom i njenim klerikalno-muškim mehanizmom. Ovi dani u Rimu predstavljaju nultu točku Katoličke crkve – ali ne daju povoda za preveliki optimizam.