CSU bira nasljednike Edmunda Stoibera

Kakvo je to povlačenje šahovskih poteza u Bavarskoj? Kakva je to borba za vlast? U posljednjoj sekundi vrh CSU-a povukao je ručnu kočnicu i izbjegao veliku štetu. Nakon beskonačnih rasprava i velikog pritiska Stoiber je podnio ostavku. Kao njegovi mogući nasljednici pominju se bavarski ministar unutrašnjih poslova Guenter Beckstein i ministar privrede Erwin Huber. Beckstein bi mogao postati bavarski premijer a Huber novi šef CSU-a. Mnogi članovi CSU odavno su tražili da se ove dvije funkcije podijele. Stoiber, koji je obavljao dvostruku funkciju, dakle i premijera i šefa stranke, bio im je previše moćan.

Sada bi se CSU jasno morala staviti na stranu svog novog vodjstva. Jer, posljednjih sedmica u Bavarskoj je na djelu bio nevidjen teatar. U glavnoj ulozi bio je svakako Edmund Stoiber, koji nije bio samo žrtva već i počinilac. Počinilac, jer ga uopšte nije zanimalo što je u Bavarskoj na djelu borba za vlast i što je on CSU odveo u jednu od njenih najgorih kriza u istoriji.

Afera sa njegovom političkom protivnicom Gabrijelom Pauli, koja je u javnost izašla sa informacijom da je prisluškuju iz Stoiberovog kabineta, došla mu je glave. Upravo je tim okončan pad Edmunda Stoibera. Pad, koji je počeo u jesen 2005-te. Tada je oduševljeno želio funkciju super-ministra u njemačkoj vladi, da bi je na kraju odbio. Time je on razljutio sve oko sebe. Od tada je počelo da kuha u CSU-u, bez obzira na privredne i obrazovno političke uspjehe Stoiberove vlade. Da je Stoiber podnio ostavku prije zasjedanja CSU-a u Wildbad Kreuthu, mogao je dostojanstveno izaći iz cijele afere. A sada su gradjani imali priliku da vide kako politikom dominira borba za vlast. A sam Stoiber? 14 godina premijer Bavarske, 8 godina šef CSU-a, uz to kandidat za kancelara sve su to zasluge, koje nakon ovakve demontaže i pokazivanja njegovog pravog lica, ne znače puno.