Crno more i njegov strateški značaj

Otkako je prestao da važi sporazum o trgovini žitaricama između Rusije i Ukrajine, povećao se broj napada na trgovačke brodove obje strane. Od sredine jula, Rusija blokira sporazum, pojačava granatiranje ukrajinskih luka i prijeti napadima na teretne brodove. S druge strane, Ukrajina je šest luka duž ruske crnomorske obale proglasila za ratno rizično područje i prijeti uzvratnim napadima na teretne brodove, tankere i lučke objekte.

Za obje države, Crno more je neka vrsta kapije u svijet - strateški i ekonomski značaj su ogromni. Ali i druge susjedne zemlje, prije svega NATO države, poput Turske, Bugarske i Rumunije, takođe imaju konkretne interese u tom moru između Evrope i Azije.

Rusija: vlastiti interesni prostor

Rusija je oduvijek smatrala Crno more svojom sopstvenom uticajnom sferom. Još za vrijeme carske Rusije, a kasnije i tokom sovjetskog perioda, to more je predstavljalo južni bok velike sile. Do danas se na to more gleda kao na odskočnu dasku sa koje Rusija može da ostvari svoj uticaj na Sredozemlju, Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i južnoj Evropi.

Preko Crnog mora, Rusija takođe dobija pristup udaljenijim državama u kojima je vojno aktivna, kao što su Sirija ili Libija. Rusija već ima svoju pomorsku bazu u Tartusu u Siriji.

Vojno srce Rusije u regionu je ruska Crnomorska flota, koja od 1793. godine ima sjedište u Sevastopolju. Za Moskvu taj lučki grad na poluostrvu Krim, koji je anektirala 2014. ima poseban značaj. To je jedna od rijetkih dubokih luka koju Rusija ima, koju vojska može da koristi i zimi, jer nije zaleđena.

Koliko Rusija želi da zadrži svoju hegemoniju nad crnomorskim regionom pokazuju brojni regionalni sukobi koje je namjerno podsticala posljednjih godina. Rezultat toga je da danas kontroliše oko trećinu obale, iako po međunarodnom pravu posjeduje samo oko deset odsto cjelokupne obale Crnog mora. Rusija je 2008. intervenisala u Gruziji i uspostavila dvije međunarodno nepriznate proruske republike, uključujući Abhaziju na istočnoj obali Crnog mora. Moskva je 2014. anektirala poluostrvo Krim i od izbijanja ukrajinskog rata 2022. godine osvojila je i okupirala velike dijelove južne Ukrajine na Crnom moru.

Crno more je od ogromnog značaja za Rusiju i kada je riječ o trgovinskoj politici. Veći dioizvoza žitarica, đubriva i drugih roba obavlja se preko crnomorskih luka. Trgovinska ruta preko Crnog mora postaje sve važnija za Moskvu, jer preko nje može da isporučuje robu državama koje se nisu pridružile zapadnim sankcijama protiv Rusije.

Ukrajina: životno važna trgovinska ruta

Za Ukrajinu je Crno more još važnija trgovinska ruta. Pre rata Ukrajina je preko svoje najveće crnomorske luke u Odesi obavljala više od 50 odsto ukupnog izvoza. Pre svega, tamo se otpremalo žito za svjetsko tržište, sve dok sredinom jula nije istekao ugovor o žitu sa Rusijom. Jer u crnomorskom regionu su najveće zaliha žitarica na svijetu. Prije izbijanja rata, udio Rusije i Ukrajine u svjetskom izvozu suncokretovog ulja iznosio je 60 odsto, pšenice 24 odsto i ječma oko 19 odsto.

To što Rusija i Ukrajina sada sve više ciljaju trgovačke brodove protivnika, direktno je povezano s tim. Obje države bi bile snažno ekonomski pogođene usporavanjem trgovine preko Crnog mora. Trenutno se samo 40 odsto ukrajinskog žita izvozi preko Crnog mora, a ostatak kopnom preko EU. Iako je Ukrajina zbog rata u međuvremenu diverzifikovala svoje izvozne rute, Kijev će još dugo zavisiti od funkcionalnog izvoza robe preko mora.

EU: koridor između političkih protivnika

Dok se Rusija i Ukrajina bore za trgovačke rute u pravcu sjever-jug, ruta istok-zapad postaje sve važnija za Brisel. Sa Rumunijom i Bugarskom, EU ima dvije zemlje članice na obali Crnog mora, a već su sklopljeni sporazumi o pridruživanju sa Gruzijom i Ukrajinom.

U Briselu se Crno more sve više vidi kao važan koridor za transport robe i energije između Azije i Evrope. S obzirom da Evropa želi da postane sve nezavisnija od ruske nafte i gasa, fokus je sve više na zemljama proizvođačima na Kavkazu, prije svega na Azerbejdžanu.

Baku izvozi naftu i gas u Evropu preko Gruzije i Turske. Ruta preko Crnog mora zaobilazi i Rusiju na sjeveru i Iran na jugu i stoga je od posebnog strateškog značaja za Evropljane, koji su tim zemljama uveli oštre ekonomske sankcije.

NATO

Takođe, NATO ima jake interese u Crnom moru što se tiče bezbjednosne politike. Od 1997. do izbijanja rata u Ukrajini, NATO je tamo svake godine održavao velike vojne vježbe. Međutim, stalno prisutne su samo tri NATO mornarice - Bugarske, Rumunije i Turske.

Sporazum iz Montrea, zaključen 1936. Turskoj garantuje potpuni suverenitet nad Bosforom i Dardanelima – jedinim izlazom Crnog mora prema Sredozemnom moru. Odmah po izbijanju rata, u februaru 2022. Turska je blokirala prolaz svim ratnim brodovima, ne samo ruskim, tako da se od tada održava ravnoteža pomorskih snaga u Crnom moru.

Turska: ravnoteža najvažniji cilj

Turskoj je tako pripala ključna geostrateška pozicija, jer kontroliše pristup Crnom moru – iako je to osigurano međunarodnim ugovorima. Ankara je najvažniji partner NATO u regionu Crnog mora i sebe vidi kao centar trgovine između Centralne Azije, Kavkaza i Bliskog istoka.

Turskoj je veoma važno da obezbijedi svoju lidersku ulogu u regionu u odnosu na NATO. Pri tome je za Ankaru posebno važan odnos sa Rusijom. U Ankari, kao i u Moskvi, Crno more se vidi kao apsolutno prioritetna zona interesa. Turska pažljivo pazi da se odnos snaga u crnomorskom regionu u velikoj mjeri održava. Ugovor iz Montrea omogućuje Ankari da druge aktere - uključujući i NATO - drži van Crnomorskog regiona. To opet ide na ruku Moskvi.

 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu