Pregovori u Busanu: Šta protiv zagađenja plastikom?

Predstavnici oko 175 zemalja sastali su se ove sedmice u  južnokorejskom Busanu na završnoj rundi pregovora o plastičnom otpadu i pokušavaju da prevaziđu veoma velike razlike u mišljenjima o tome kako se s njim nositi. Skup je počeo 25.11. a trajaće do 1.12.2024. godine.

Nakon dvije godine pregovora zemlje se bore da pronađu rješenje i donesu obavezujući globalni sporazum o ograničavanju poplave plastičnih proizvoda i plastičnog otpada.

S obzirom na razmjere „krize sa plastikom", sporazum bi bio najznačajniji multilateralni ekološki ugovor od usvajanja Pariskog klimatskog sporazuma iz 2015. godine, smatraju u UNEP-u, programu UN-a za zaštitu čovjekove okoline.

“To je polisa osiguranja za ovu i buduće generacije, kako bi mogle živjeti s plastikom i ne poginuti od nje”, rekla je Inger Andersen, šefica UNEP-a 2022. godine, kada su se nacije prvi put složile sa da postignu sporazum za okončanje zagađenja plastikom.

U 2019. godini u svijetu je proizvedeno oko 350 miliona tona plastičnog otpada. Samo devet posto je reciklirano, ostalo je spaljeno, ili je završilo na deponijama odnosno divljim odlagalištima u prirodi.

Jednom bačeni dugotrajni plastični proizvodi kao što su slamke za jednokratnu upotrebu mogu ostati u prirodi stotinama godina, kontaminirajući ekosisteme i lanac ishrane. Budući da se oko 99 posto plastike dobiva iz fosilnih goriva,proizvodnja plastike također pogoršava klimatsku krizu.

Smanjenje proizvodnje plastike kao ključni izazov

Ekolozi pozivaju zemlje da smanje globalnu proizvodnju plastike za 40 posto do 2040. Godine. To je prijedlog, koji su iznijele Ruanda i Peru tokom posljednje runde pregovora u Otavi, u Kanadi, u aprilu.

To bi se moglo postići različitim mjerama, koje uključuju smanjenje proizvodnje plastike, eliminaciju toksičnih plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu koji se mogu izbjeći, uz redizajn ambalaže kako bi se višekratno koristila, bila biorazgradiva i kako bi se potpuno reciklirala.

Multinacionalne kompanije, koje koriste plastičnu ambalažu za svoje proizvode, promovišu povećanje reciklaže plastike kao rješenje krize sa palstičnim otpadom, uključujući veću upotrebu efikasnijeg hemijskog  a manje mehaničkog recikliranja.

Međutim, inicijative kao što je ekološka grupa Greenpeace kažu da bi se sporazum trebao fokusirati na brzo smanjenje proizvodnje plastike.

Prema predviđanjima, očekuje se da će se proizvodnja plastike utrostručiti do 2050. godine, dijelom i zato što je proizvodnja nove plastike jeftinija od recikliranja - ali posebno imajući u vidu preveliku ponudu fracking plina u zemljama poput SAD-a.

Industrija fosilnih goriva također proširuje proizvodnju „djevičanske" plastike kao svoje sljedeće veliko rastuće tržište, kako bi kompenzirala zaradu izgubljenu zbog energetske tranzicije. Recikliranje ne može pratiti eksploziju proizvodnje proizvoda od plastike.

"Imamo preveliku ponudu i obilje plastike", rekla je Christina Dixon, direktorica okeanske kampanje pri Agenciji za istraživanje čovjekove okoline (EIA) sa sjedištem u New Yorku, koja se zalaže za dogovor.

Hoće li plastični ugovor biti dovoljan?

Stručnjaci smatraju da smanjenje proizvodnje plastike za 40 posto do 2040. godine nije dovoljno – pogotovo ne da se ispoštuje Pariški klimatski sporazum.

Proizvodnja plastike zagađuje atmosferu jer se oslobađa puno CO2. Prema navodima Greenpeace-a, da bi ostala unutar granice od 1,5 stepeni, proizvodnja plastike mora pasti za 75 posto do 2040. godine.

U izvještaju koji je EIA naručila od naučnika iz instituta Eunomia Research and Consulting navodi se da bi smanjenje proizvodnje plastike za 40 posto do 2040. dovelo do značajnog smanjenja emisije CO2 samo ako bi bilo praćeno povećanjem globalne stope recikliranja na 63 posto. A sve ovo nije dovoljno da se ispoštuje granica od 1,5 stepena.

U izvještaju se također navodi da bi sektor plastike trebao biti dekarboniziran, na primjer korištenjem obnovljive energije, dok bi proizvodnja trebala dostići vrhunac 2025. godine.

Ali kako se bliži krajnji rok za pregovore, zemlje su još uvijek podijeljene oko toga, kako daleko bi pravila trebala ići.

Zemlje koje proizvode naftu protive se ograničenjima proizvodnje plastike

Mnoge zemlje, koje odlučuju o obimu i ambicijama sporazuma o plastici, imaju suprotstavljene interese.

Predvođeni Ruandom i Norveškom, više od 60 zemalja pridružilo se "High Ambition Coalition" odnosno "Koaliciji velikih ambicija", koja ima za cilj da okonča kompletnu proizvodnju plastike do 2040. godine.

Međutim, prema riječima EIA Christine Dixon, neke zemlje su se pokazale "veoma teškim" tokom četiri runde pregovora i "uopšte ne žele da se postigne sporazum".

Zemlje koje proizvode naftu poput Irana, Rusije i Saudijske Arabije fokusiraju se na povećanu reciklažu, a ne na smanjenje proizvodnje plastike. Umjesto toga, one žele očuvati buduće tržište fosilnih goriva.

Daniela Duran Gonzalez, viša savjetnica u Centru za međunarodno pravo za čovjekovu okolinu (Center for International Environmental Law) sa sjedištem u Washingtonu, rekla je tokom posljednje runde pregovora da se razgovori nisu vodili oko "sporazuma o plastičnom otpadu", već o "budućnosti fosilnih goriva".

SAD, gigant u oblasti proizvodnje plastike, nafte i plina, promijenio je kurs nakon nedavnih pregovora i sada podržava cilj smanjenja plastike. Ovaj stav bi se ponovo mogao promijeniti s novom administracijom Donalda Trumpa. Novoizabrani predsjednik odavno je najavio da će postepeno reducirati klimatsku politiku i proširiti proizvodnju fosilnih goriva.

"S obzirom na ono što se dogodilo pod prethodnom Trumpovom administracijom, mislim da je malo vjerovatno da će Trump ratifikovati sporazum o smanjenju plastike", kaže Dixon.

Ali zemlje globalnog juga i zemlje članice EU održavaju živim san o zaključenju jednog takvog sporazuma.

Griffins Ochieng, koordinator programa Centra za ekološku pravdu i razvoj sa sjedištem u Keniji, rekao je na brifingu uoči završnih pregovora o sporazumu da afričke zemlje zahtijevaju "prekid plastičnog zagađenja tokom cijelog životnog ciklusa".

Smanjenje proizvodnje plastike će biti ključno, kao i "eliminacija" štetnih hemikalija, rekao je on.

Iako je moguće da u Busanu neće biti postignut dogovor o tekstu sporazuma, Dixon insistira na tome da pregovarači treba da odražavaju "veliku globalnu želju za sporazumom, koji bi bio obavezujući za sve".

Ovaj tekst preveden je sa njemačkog jezika a originalno je objavljen na engleskom. 

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu