Bugarski bojažljivi pogled na komunističku diktaturu

Mihail Marinov, direktor Zaklade otoka Belene, ima jedan san. Njegov san nema nikakve veze s očuvanjem prirode, iako je ovaj idilični otok na bugarsko-rumunjskoj granici Dunava veliki močvarni biotop. Ovdje živi gotovo 500 vrsta ptica, uključujući morske orlove i pelikane, po čemu je ovo područje poznato.

Na zlu glasu je otok, međutim, iz jednog razloga iz prošlosti: ovdje je od 1949. do 1989. godine internirano oko 15.000 ljudi koji su u očima komunista bili neprijatelji režima.

Mnogi od njih umrli su od posljedica prisilnog rada i pothranjenosti. Za te ljude se bore Marinov i njegova organizacija civilnog društva: "Želja nam je da ovo mjesto postane dio europske mreže memorijalnih mjesta i da ovdje ne dolaze samo ljudi iz Bugarske."

Preko Dunava do nekadašnjeg logora Belene

No, i 35 godina nakon kraja komunističke diktature put do tog cilja još je vrlo dug – i težak. Da biste vidjeli ruševine logora Belene, prvo morate prijeći Dunav preko plutajućeg mosta. Slijedi desetak kilometara vožnje jednotračnom cestom prepunom rupa. 

Marinov i njegov tim redovito odlaze na ovo putovanje - i to s puno strasti. Veseli ih svaki dolazak iz zemlje i inozemstva kako bi mogli pokazati svoje viđenje spomenika Belene. To je moguće samo uz kontrolu putovnica, jer na otoku još uvijek postoji normalan zatvor koji je postojao još i u vrijeme koncentracijskog logora.

“Želimo kompletnu infrastrukturu kampa vratiti u stanje kakvo je bilo 50-ih godina prošlog stoljeća”, objašnjava Marinov koncept. Tu spada i nekadašnja drvena baraka za zatvorenike, o kojoj ne postoje fotografije. Srećom, rekonstrukcija bi se mogla temeljiti na tajno izrađenim crtežima jednog bivšeg zatvorenika.

No, vjerojatno će proći mnogo godina prije nego što ideje “Fondacije Otok Belene” postanu stvarnost. Marinov o tome nema iluzija. Tako to vidi i Louisa Slavkova iz “Sofijske platforme” koja je također zabrinuta za napredak u suočavanju s prošlošću. “Na državnoj razini se ne događa gotovo ništa”, rekla je ona za DW.

Bugarska ne podržava istraživanje o vremenu komunizma

Iako je komunizam nakon prijelaza u novo stoljeće službeno osuđen kao zločinački režim, izostala je podrška žrtvama. "Još uvijek ne postoje državna istraživanja o temi komunizma i njegovih posljedica u Bugarskoj", kaže Slavkova. Ona kaže da na žalost, nema ni podrške za izgradnju muzejaposvećenog povijesti diktature.

„To vodi tome da u javnom diskursu nema sjećanja na žrtve", kaže ona. Kako bi se to promijenilo, “Sofijska platforma” prvenstveno je posvećena sektoru obrazovanja. Ovdje također ima puno toga za nadoknaditi, jer nedavna prošlost Bugarske nije bila tema u školskoj nastavi sve do 2018. 

Malo se govori o diktaturi u obiteljima

Šutnja je dugo dominirala i u privatnom okruženju. Jedan od ključnih nalaza u studiji “Sofijske platforme” iz 2014. godine kaže: roditelji gotovo da nisu razgovarali sa svojom djecom o diktaturi.

Stvari su, navodi se studiji, drugačije kada je riječ o interakcijama s bakama i djedovima – ali na problematičan način: “To je generacija koja je među tipičnim glasačima bivše komunističke partije”, kaže Slavkova. Rezultat: "Prenose nostalgične priče o dobrim starim vremenima bez razmišljanja."

"Mladi sada znaju više”

Ipak, ova politologinja izražava nadu u budućnost zbog toga što komunizam više nije tabu tema u školama. Umjereni uspjesi već su očiti, kao što sugerira aktualna studija "Sofijske platforme": "Mladi sada znaju više", zaključuje Slavkova iz rezultata ankete. Za to se brine i njena organizacija civilnog društva pružajući nove moderne formate nastave povijesti.

Primjer je suvremeni projekt započet 2021. godine. Riječ je o svjedočenjima s preživjelima iz koncentracijskog logora Belene. U višesatnim intervjuima govorili su o svojoj logoraškoj svakodnevici: prisilnom radu, gladi, mučenju, očaju, nadi. Snimke su dostupne na internetu na "belene.camp" - također u prijevodu na engleski i njemački za međunarodnu publiku. 

Virtualni razgovori s bivšim zatvorenicima Belene

Ono što je posebno: bivšim logorašima možete virtualno postavljati pitanja. Program temeljen na umjetnoj inteligenciji (AI) zatim odabire video sekvence s odgovarajućim odgovorima. Na taj način možete saznati nešto o, primjerice, lošoj kvaliteti hrane, premalim porcijama ili primitivnim barakama u kojima su zatvorenici bili zbijeni u vrlo male prostore.

Postoji veliki interes za ovaj format usmene povijesti, u kojem suvremeni svjedoci izvještavaju o svojim životima. U godinu dana bilo je više od 100.000 pregleda, kaže Slavkova, zadovoljna odazivom kada je riječ o ovom interaktivnom formatu. "Ovo je posebno uzbudljivo za mlade jer se uklapa u njihovu digitalnu komunikaciju."

Šutnju prevladati književnošću

Sve u svemu, bugarsko društvo još uvijek šuti o mnogim osjetljivim pitanjima, žali se direktorica "Sofijske platforme”. Stoga se ona nada dodatnim poticajima znanosti i kulture za suočavanje s komunističkom prošlošću. Slavkova misli na ljude poput Georgija Gospodinova. Ovaj pisac je 2023. godine za svoj roman "Bijeg od vremena” dobio britansku nagradu Booker.

“Osobna priča ne može se odvojiti od šire priče”, kaže ovaj pisac iz Sofije. Gledajući na stanje u njegovoj domovini, to prije svega, prema njemu, znači da u Bugarskoj nije bilo većih pokreta otpora tokom komunističke diktature. Gospodinov u tom kontekstu podsjeća na ustanke u drugim zemljama: DDR-u (1953.), Mađarskoj (1956.), Čehoslovačkoj (1968.) i Poljskoj (1980.).

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu