Hrvatski rock iz protesta

Kultura Gradišćanskih Hrvata neraskidivo je vezana uz tamburicu: instrument bez kojega nema niti jedne zabave ili plesnjaka među Hrvatima u ovoj austrijskoj pokrajini. No, malo je onih izvan Austrije, a pogotovo u Hrvatskoj, koji znaju da Gradišćanski Hrvati već više od 40 godina sviraju odličan rock – i to na gradišćansko-hrvatskome jeziku! „Sve je počelo nakon one studentske 1968. godine", kazuje nam na početku razgovora za DW Joško Vlašić, jedan od utemeljitelja gradišćansko-hrvatske rock-glazbe, u Austriji poznate još i kao „Krowodnrock". Vlašić, inače dugogodišnji nastavnik njemačkog i ruskog jezika u gimnaziji u Gornjoj Pulji (Oberpullendorfu) u Gradišću, austrijskoj javnosti poznat je kao frontmen legendarne gradišćansko-hrvatske glazbene skupine Bruji, ali i kao dugogodišnji zastupnik Stranke zelenih u Pokrajinskome saboru Gradišća. Malo tko da bolje poznaje kulturu i politički položaj ove manjine koje se prije pola tisućljeća nastanila uz današnju austrijsko-mađarsku granicu. Od nekadašnjih oko 100.000 naseljenih Hrvata danas ih je u Gradišću ostalo oko 30.000. U proteklim stoljećima ovu zajednicu obilježile su migracije i asimilacije. „U mojim školskim danima stidio si se reći da si Hrvat, stidio si se govoriti hrvatskim jezikom", kaže Vlašić i prisjeća se trenutaka iz gimnazije u Željeznom (Eisenstadt) u kojemu su on i još nekoliko školskih kolega gradišćanskih Hrvata bili vrijeđani zbog svoga porijekla. „Počesto smo se zbog toga znali i potući", govori uz smiješak. Dojmovi iz gimnazijskih dana presudno su, međutim, utjecali na Vlašića da se svjesno pozabavi i prigrli svoj gradišćansko-hrvatski mentalitet. Iz prkosa prema diskriminaciji rodila se tako i ljubav prema glazbi.

Uzor „Bijelo dugme"

„Moje ozbiljnije bavljenje glazbom počelo je u gimnazijskim danima, uz tamburicu. Kasnije je došla 1968. godina i studentski prosvjedi. Drugi su se počeli buniti protiv autoriteta, a mi protiv diskriminacije", prisjeća se ovaj glazbenik koji je kao gitarist počeo svirati u skupini The Brew iz Velikog Borištofa koja je najprije skidala glazbu na engleskome jeziku, Beatlese i Stonese. No, već 1970-tih godina nastaju prve pjesme na gradišćansko-hrvatskome jeziku. „Naš uzor tada je bio sarajevski bend ‚Bijelo dugme‘. Kada smo čuli prvi put njihovu glazbu, shvatili smo da bi se takav pravac mogao odlično kombinirati s gradišćansko-hrvatskim jezikom". U 70-tim godinama tekstovi skupine The Brew poprimaju jače političke konotacije da bi krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih uradcima „Rozmarija raste" (1977.), „Gemma Krowodn schaun" („Idemo gledati Hrvate", 1980.) te „Nema problema" (1983.) bile stvorene pjesme i ploče koje je gradišćansko-hrvatska zajednica – posebice mladi – počela prihvaćati kao neslužbene himne i glazbene izričaje prosvjeda protiv nepovoljnoga položaja gradišćansko-hrvatske zajednice u Austriji. Podsjetimo, iako se Austrija 1955. obvezala da će štititi prava manjina na svom teritoriju, morala su proći desetljeća prije nego će hrvatska manjina u Gradišću te slovenska manjina u Koruškoj dobiti dvojezične ploče naseljenih mjesta. Položaj hrvatske manjine u Gradišću ni danas nije zadovoljavajući: „U Gradišću postoji samo jedna gimnazija koja ima cjelokupnu nastavu na hrvatskom jeziku, a trebalo bi ih biti barem tri", kaže Vlašić koji se za deset godina rada kao zastupnik u Gradišćanskom saboru dosljedno kolegama zastupnicima obraćao na hrvatskom jeziku: „Uz proteste desničarskog FPÖ-a", sa smiješkom dodaje ovaj glazbenik te istodobno konstatira da austrijska savezna i pokrajinska politika više gledaju na vlastite interese, nego na interese gradišćansko-hrvatske zajednice.

Nakon velikih uspjeha s LP-jem „Gemma Krowodn schaun", bend The Brew mijenja ime u Bruji koristeći kao osnovicu gradišćansko-hrvatski glagol „brujati". Nakon skoro pedeset godina na sceni, te četrdeset godina promidžbe hrvatskoga rocka, skupina Bruji ne razmišlja o povlačenju sa scene. Ipak, u 1990-tim nije bilo tako: „Sredinom 90-tih smo skoro prestali pjevati, da bi se deset godina kasnije opet vratili na scenu", ističe Vlašić te nakon pet LP-ja tj. CD-ova i dvije singlice najavljuje novi album. Prošloga tjedna glazbena skupina imala je i zapažen nastup na Croatisadi – godišnjemu glazbenom festivalu gradišćansko-hrvatske glazbe koji je ove godine održan u Velikom Borištofu, selu s jakim hrvatskim identitetom u srednjemu Gradišću u kojemu je i krenula priča s Brujima i hrvatskim rockom.

Nema poziva iz Hrvatske

Iako danas mnogim mladim gradišćanskim Hrvatima očuvanje hrvatskoga jezika predstavlja problem, posebice zbog nedostatka viših škola te medija na njihovome materinskom jeziku, kultura i običaji gradišćansko-hrvatske zajednice čine se življi nego ikada: „U cijelome Gradišću postoje tamburaški orkestri koje izvode pjesme na hrvatskom jeziku, a da taj jezik uopće više ne govore", kaže Vlašić te dodaje da kriza hrvatskoga identiteta i stid zbog vlastitoga podrijetla koji su obilježili njegove godine djetinjstva i odrastanja danas među mladim Hrvatima u Gradišću gotovo da i ne postoje. Izgrađivanju svijesti o vlastitome identitetu Gradišćanskih Hrvata svakako je doprinijela kultura uopće, a posebice glazba. Tako je danas pored Bruja aktivno još nekoliko glazbenih skupina iz sektora hrvatskoga rocka, a posebice su popularni i Coffeeshock Company, te Turbokrowodn. Iako je tzv. „Krowodnrock" u Gradišću i Austriji već poprimio kultni status, u Hrvatskoj za njega nitko i ne zna. „U Hrvatskoj su Bruji gostovali jednom davno, još za vrijeme Jugoslavije. Nakon toga smo bili u Neumu 1998., no danas nas u Hrvatsku nitko ne zove", kaže nam na kraju razgovora Joško Vlašić.