Brisel nije dorastao izazovu

Na ovom samitu EU nije se više radilo o političkim sitnicama već o „istorijskom izazovu za Evropu“, kako je formulisala Angela Merkel. Nažalost, samit je pokazao da šefovi država i vlada Evropske unije nisu dorasli izazovu – izbjegličkoj krizi koja je tu oko nas. U odnosu na prethodni krizni samit, prije tri nedjelje, nije bilo napretka. Naprotiv, umorni apeli da se barem sprovedu finansijske odluke sa prethodnog samita, nisu mogli sakriti činjenicu da je u politici prema izbjeglicama jaz između tabora postao još dublji.

Dok se hiljade izbjeglica u Briselu, Berlinu ili Kaleu smrzavaju provodeći noći u improvizovanim logorima, gospoda državnici raspravljaju u udobnim prostorijama o uzrocima bijega, sporazumima o vraćanju izbjeglica, o fondovima pomoći za Afriku, koji su ionako prazni. Kao da učesnici samita na vrhu još nisu shvatili da u srednju Evropu preko Grčke i balkanskom rutom dnevno stiže na hiljade novih izbjeglica. Sada se mora nešto uraditi. Ne sljedećeg mjeseca ili godine. Postoje prvi koncepti ali njihova realizacija je prespora.

Nesloga na više nivoa

Mnogi dijelovi tih nacrta nisu međusobno usklađeni. Šta vrijedi toliko spominjana zaštita spoljnih granica kada nije jasno ko će onda skupljati i raspoređivati izbjeglice? Od kakve je koristi registrovanje izbjeglica na neuralgičnim tačkama izbjegličkog puta ako uz njih ne postoje sabirni centri u kojima bi se odlučivalo ko može dalje, a ko mora odmah da se vrati? Ko želi da zaštiti granice mora da odobri tranzitne zone na njima. Ko odbije zahtjeve za dodjelu azila mora da vrati kući te ljude. Tranzitne zone se moraju nadzirati, jer bi inače svaki potražilac azila bio u stanju da ih zaobiđe. Za tako nešto su potrebni osoblje i novac. Međutim, članice Evropske unije se do sada nisu složile ni oko koncepta ni oko finansiranja.

Niz istočnoevropskih država principijelno odbija da primi izbjeglice. Ostali ne žele da se potpuno ograde ali su srećni da je Njemačka ponijela najveći teret. Čak je primjetna i zluradost, jer je vječno uspješna i moćna „kraljica Evrope“ Angela Merkel odjednom izložena pritisku velikih problema. Poneko se potajno nada da će Angela Merkel pod tim pritiskom popustiti u nekim drugim pitanjima ako želi da sprovede svoj koncept rješavanja izbjegličke krize.

No, ima li ona zaista neki plan? U međuvremenu su u Briselu mnogi počeli da sumnjaju u to. Njemačka kancelarka je doduše izjavila da je Dablinski sporazum prevaziđen, ali nije ponudila alternativu. Prema tom sporazumu već 25 godina važi pravilo da je za izbjeglice nadležna ona zemlja u kojoj su oni prvi put kročili na tlo Evropske unije. Bavarska, kao njemačka federalna jedinica, insistira na tome da se to pravilo primijeni u odnosu na susjednu Austriju i da se izbjeglice vrate tamo. Mađarski premijer Viktor Orban se prilikom podizanja žičane ograde na granici takođe poziva na važeću pravnu regulativu Evropske unije. Mada je on oličenje netrpeljivosti prema strancima, on je našao tačku iz koje može legalno djelovati. On radi to što bi Evropska unija da uradi na spoljnim granicama Grčke i Italije – uvodi tranzitne zone i obezbjeđuje granicu prema Srbiji. Poljska i Češka mu šalju svoje policajce kao pomoć.

Prijeti eskalacija na Balkanu

Međutim, sada prijeti eskalacija izbjegličke krize na Balkanu. Mađarska, prijeti da će zatvoriti granice prema Hrvatskoj kako bi spriječila prolaz izbjeglica. To bi moglo dovesti do haosa u Hrvatskoj, ili do preusmjeravanja izbjeglica prema Sloveniji i Austriji. Mađarska je zatražila od Grčke da konačno počne da postupa po Dablinskom sporazumu i da se sama pobrine o izbjeglicama. Atina ne namjerava da to usliši i htjela bi da dobije veću novčanu pomoć za egejska ostrva.

Pritisnute nevoljom članice Evropske unije pokušavaju da neke zadatke prebace na Tursku. Ankara bi trebalo da zadrži izbjeglice u zemlji, da suzbije krijumčarenje ljudi i da obezbijedi svoje granice. Razumljivo, cijena takvih turskih usluga je velika. Evropska unija je spremna da je plati, da ubrza uvođenje bezviznog režima za turske građane i da turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana tretira kao čistog demokratu. U Briselu se nadaju da će unutrašnja svađa oko izbjeglica biti završena ako se problem prenese izvan granica Evropske unije.

Sve to nije ni u kakvoj vezi sa evropskom solidarnošću. Promijenimo li donekle iskaz njemačke kancelarke onda se sve to može ovako izraziti: Ako zakaže zajednička politika prema izbjeglicama, zakazaće Evropska unija.