„Brazilke“ i „Ukrajinke“ – kako Gugl podstiče seksizam
8. mart 2021
Gugl imidžis (Google Images) svijetu daje lice: ko želi da vidi kako nešto ili neko izgleda, najčešće poseže za Guglom. Istraživanje DW pokazuje do kakvih iskrivljenih rezultata dovode algoritmi pretraživačkog giganta – tim DW analizirao je više od 20.000 slika i internet stranica.
Ishod je poražavajuć: pretraživanje na engleskom, kada se upišu riječi „dominikanske žene“, „brazilske žene“, „tajlandske žene“ ili „ukrajinske žene“, više vodi ka slikama mladih žena u izazovnim pozama, oskudno odjevenih nego kada se upišu riječi „američke žene“.
A ako se na Guglu na engleskom upiše „njemačke žene“, prvenstveno se pojavljuju slike političarki i sportisktinja.
Taj obrazac je već golim okom vidljiv, to potvrđuje i obično pretraživanje. Kvantifikacija i analiza razultata je međutim teža. Definicija onog šta jednu sliku čini seksualizovanom je subjektivna i zavisi od kulturnih, moralnih i društvenih nazora.
Šta jednu sliku čini izazovnom?
DW se oslonio na Guglov „Cloud Vision SafeSearch“, aplikaciju-vještačke-inteligencije. Softver za obradu slika prepoznaje eksplicitne sadržaje. Gugl ga koristi kako bi označio „izazovne“ slike, kada osobe koje su na njima recimo imaju „oskudnu ili providnu odjeću“, na kojima do izražaja dolazi strateški prikrivena golotinja sa izazovnim i provokativnim pozama. Program prepoznaje i fotografije na kojima su u krupnom planu eksplicitni dijelovi tijela.
Kada se traže žene iz Dominikanske Republike i Brazila, 40 odsto slika koje Gugl izbacuje su izazovne. Kada se traže „američke žene“, stopa provokativnih slika se smanjuje na pet odsto, a kada se radi o „njemačkim ženama“ na četiri odsto.
Upotreba takvih algoritama je sporna jer su jednako – ako ne i više – podložni predrasudama kao ljudi. Rezultati ovog programa su u nekim slučajevima čak i rasistički.
Svaka slika koju pretraživač izbaci, istovremeno otkriva i internet-stranicu na kojoj je ona prvobitno objavljena. Iako neke od slika nisu otvoreno izazovne, mnoge od tih stranica nude sadržaje koje žene svode na seksualne objekte.
Latinoameričke žene, kao i žene iz istočne Evrope i južne Azije, često se prikazuju stereotipno. Od prvih sto slika koje su se pojavile kada su bile upisane riječi „ukrajinske žene“, 61 slika je vodila ka takvim stranicama. Slično je bilo i kada su tražene žene iz Češke, Moldavije ili Rumunije.
I prilikom traženje slika zapadnoevropskih žena dolazilo se do takvih stranica, ali daleko rjeđe. Od sto slika koje su se pojavile kada su bile upisane riječi „njemačke žene“, samo šesnaest je klasifikovano kao izazovno, a tek šest kada je riječ o francuskim ženama.
Stereotipi podstiču veb-rezultate
Značajan dio rezultata može se naći na veb-stranicama kao što su toprussianbrides.com, hotlatinbrides.org i topasiabrides.net. Većina ih se predstavlja kao međunarodne agencije za sklapanje brakova ili takozvane „naručivanja nevjeste putem pošte“. One obećavaju da uz naknadu muškarce spajaju sa ženama određenih nacionalnosti.
Druge stranice nude stereotipna uputstva za pronalaženje partnera iz određenih kulturnih krugova. Ciljna grupa su muškarci sa Zapada koji ili traže pokornu ženu iz inostranstva ili seksualnu partnerku. „Do sada ste uglavnom imali posla za zapadnim ženama kojima je u prvom planu bila karijera? Onda će veza sa ukrajinskom ženom za Vas biti nešto sasvim drugačije“, piše na jednoj stranici, koja se redovno pojavljuje u vrhu rezultata pretrage.
Tamara Zlobina je glavna urednica ukrajinskog internet magazina „Gender in Detail“. Ona smatra da takav način predstavljanja žena ima veze sa fenomenom koji se u njenoj zemlji prvi put pojavio devedesetih godina: „Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je bila ekstremno siromašna zemlja. Mnoge žene su krenule ka zapadnoj Evropi, kako bi zaradile novac za svoje porodice“, kaže Zlobina.
To se u međuvremenu značajno promijenilo, s obzirom da se znatno poboljšala ekonomska situacija u zemlji – pa tako i šanse ukrajinskih žena za obrazovanje i zapošljavanje. „Više bih voljela da se pojavljuju slike diplomatkinja, političarki, revolucionarki ili žena koje se bore u našim pograničnim ratovima. Imamo mnogo divnih žena. To bi trebalo da se vidi, a ne tržište žena za udaju!“
Profesorka za multikulturalne studije sa Univerziteta u Bangkoku, Sirijit Sunanta, smatra da stereotipi utiču na to kako su tajlandske žene predstavljene na internetu: „Tajland važi za neku vrstu Diznilenda za prostituciju i seksualni turizam. To se prenosi i na internet, kada se pretražuje na Guglu“, kaže Sunanta za DW.
„Kada se stereotipi odnose na žene određene nacionalnosti, štetni su na drugom nivou: to smanjuje njihovu složenost. Žene su svuda različite“, dodaje profesorka.
Gugl priznaje stereotipe, ćuti o rješenjima
Rezultati pretrage zavise i od toga koji se jezik koristi. Ako se na engleskom upiše „Brazilian women“ ili na portugalskom „mulheres brasileiras“ – oba znače „brazilske žene“ – Gugl izbacuje različit broj seksualizovanih sadržaja. Kod pretrage „Brazilian women“ je 41 od 100 slika ocjenjena kao izazovna. Broj se smanjuje na devet kada se brazilske žene traže na portugalskom jeziku. Slična je situacija i sa ostalim jezicima.
Gugl nije odgovorio na detaljan katalog pitanja DW. Umjesto toga su nam poslali saopštenje u kojem priznaju da rezultati pretrage pokazuju i „rezultate koji odražavaju negativne stereotipe i predrasude, koji postoje na internetu.“ To ima „negativne posljedice na žene i žene koje nisu bijele boje kože“.
Prema Guglu, na sadržaj koji se pojavljuje u rezultatima pretrage utiče način na koji su informacije organizovane i označene na internetu. Iz kompanije poručuju da se radi na pronalaženju „prilagodljivih rješenja“ za takve probleme. Ali više detalja o tome nije navedeno.
„Podaci kojima se hrane algoritmi odražavaju percepciju, predrasude i potrošačke obrasce samo dijela čovečanstva“, kaže Renata Avila sa američkog Univerziteta Stenford. „Te predrasude nisu isključivo posledica tehnologije, već i kulturnih faktora. Muška kultura engleskog govornog područja žene određene nacionalnosti dijeli po seksualnim i uslužnim ulogama.“
Ona smatra da je sve to dio dubljeg, sistemskog problema. Pošteniji algoritmi se ne uklapaju u poslovni model globalnih tehnoloških kompanija, kojima je prvenstveno važno da prikupe podatke i povećaju protok informacija.
Sličnog mišljenja je i brazilska pravnica Joana Varon, osnivačica analitičkog centra „Coding Rights“. Ona smatra da pretraživači naginju ka tome da reprodukuju sadržaje koji su onlajn široko rasprostranjeni. „Komercijalni algoritmi i njihovi provajderi bi trebalo da preuzmu odgovornost za to što rade."