Borba za glasove podstanara
29. januar 2013„Prijeti nam novi socijalni problem", kaže Per Štajnbruk (Peer Steinbrück), kandidat za kancelara njemačkih socijaldemokrata (SPD). A taj problem je tržište nekretnina u Njemačkoj. Naime, u velikim gradovima, dobri stanovi ne smiju postati luksuz. SPD će tu temu iskoristiti kao politički argument na izborima; oni obećavaju da će se, ako na jesen osvoje većinu u parlamentu, temeljno pozabaviti tim pitanjem. Najavljuju, između ostalog, da će ograničiti rast kirija i subvencionisati troškove renoviranja, kao i da će pružiti više podrške izgradnji jeftinih stanova.
Sve su to „veoma lijepi prijedlozi" i okončaće nagli rast stanarina u pojedinim oblastima, kaže Klaus Dese iz Udruženja za zaštitu podstanara. Naročito je dobra ideja da se podrže kolektivni stambeni projekti, u kojima je stanar istovremeno i suvlasnik. Ali te mjere bile bi samo kap u moru. One neće ni dotaći glavni problem – prosječnu kiriju. Naime, u Njemačkoj vlada sistem izjednačavanja: opštine i gradovi svake četiri godine ispitivanjem dolaze do iznosa prosječne stanarine i stanodavci smiju da podignu kiriju samo do tačno određenog procenta u odnosu na prosjek. SPD želi da ograniči povećanje, sa sadašnjih 20, na deset odsto.
Sve je pitanje računice?
Međutim, ljudi koji računaju prosječnu kiriju uzimaju u obzir samo stanarine koje su nedavno dogovorene ili promijenjene, što najčešće znači da su poskupile. „Taj sistem vodi do stalnog povećavanja stanarina", kaže Dese. On to vidi kao „perpetuum mobile". Za trideset godina, koliko Dese radi za Udruženje za zaštitu stanara, prosječna kirija konstantno je rasla. Njegov prijedlog je da se pri računanju prosjeka u obzir uzmu sve stanarine, pa i one koje već decenijama ostaju iste.
I Kaj Varneke iz Udruženja vlasnika kuća i stanodavaca „Kuća i imanje" kritikuje prijedlog SPD-a. „Kočenje rasta cijena kirija dovešće jedino do toga da izgradnja novog stambenog prostora ne bude privlačna", kaže Varneke. A baš je stambeni prostor potreban Njemačkoj. „Jednostavno, niko neće ulagati novac ako se ograniče cijene."
Urbani centri na udaru
I Varneke i Dese slažu se da u velikim gradovima postoji potreba za novim stambenim prostorom. U gradovima poput Minhena, Hamburga, ili Štutgarta, kirije posljednjih godina rastu, kaže Varneke. Istovremeno, one su sada čak i manje nego prije deset godina, ako se uzme u obzir cijela Njemačka i stopa inflacije. Naime, u mnogim seoskim opštinama, kao i mjestima u istočnoj Nemačkoj, stanovi zjape prazni.
Dese zato misli da bi u velikim gradovima trebalo graditi jeftinije stanove i onda ih duži period ne prodavati. Naime, takve stanove zainteresovani otkupljuju od investitora tek nakon trideset godina i tada su oni ponovo van domašaja siromašnijih slojeva. Stanovi ne smiju da budu luksuzna roba: „Mogu da se snađem bez televizora, ali ne bez stana" kaže Dese, koji i sam plaća kiriju. Sama činjenica da su stanarine tema u kampanji, pomalo iznenađuje. U Evropi se na kiriju prosječno troši oko 25 odsto kućnog budžeta. Njemačka je ispod prosjeka, tu se troši 22,1 odsto, a primjerice u Danskoj, čak preko 30 procenata.
Autori: Naomi Konrad / Darko Janjević
Odgovorni urednik: Jasmina Rose