Bijes ratnih veterana: je li sve bilo uzalud?

„Ne osjećam se dobro", kaže Jenni Bruns (36). Kao i svi u Njemačkoj, i ona je na vijestima gledala ulazak talibana u Kabul. Bruns je kao vojnikinja Bundeswehra bila na sjeveru Afganistana 2010., gdje se brinula o pristupu pitkoj vodi. Preživjela je napade talibana, dok su oko nje njezini suborci ginuli.

- pročitajte i ovo: "Situacija u Afganistanu će se samo pogoršati"

Kad se vratila u Njemačku razvila je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). To joj je donijelo noćne more, nesanicu, napade panike. „Za tu misiju sam žrtvovala zdravlje", kaže ona danas.

Sada je muči to što su talibani tako brzo poništili sve što su međunarodne postrojbe pokušavale izgraditi tokom dva desetljeća. „Trenutno se borim s enormnim porastom broja flashbackova i nesanicom", kaže ona. „Vidim krv, osjećam vrućinu i okus pijeska na jeziku", priča njemačka veteranka. Ona još uvijek ide na terapije.

U tome nikako nije usamljena. „Propast međunarodne vojne misije vraća traumatizirane osobe mnogo koraka unazad", kaže nam Bernhard Drescher. On je sam tri puta bio u misijama na prostoru bivše Jugoslavije, a danas vodi Savez njemačkih veterana.

- pročitajte i ovo:  Dvije sudbine iz Kabula

„Beskrajno tužna i bijesna"

Telefoni u tom Savezu neprestano zvone otkako je Afganistan ponovo pao u šake talibana. „Postavljaju pitanje smisla. Je li sve bilo uzalud?", priča nam Drescher. Kaže, to je „oluja emocija" koju doživljava veliki broj od ukupno 160.000 njemačkih vojnikinja i vojnika koji su se smjenjivali u Afganistanu.

Drescher ističe da osjećaj, koji im pokazuje da je sve a posebno njihovo žrtvovanje za mir u Afganistanu bilo uzaludno, može uništiti sav napredak koji su veterani postigli uz pomoć terapija. Njegovi volonteri su spremni u roku od 48 sati osobno posjetiti svakog veterana koji ima potrebu za razgovorom.

Jenni Bruns se također osjeća bolje kada razgovara o svojim osjećajima ili zapisuje misli. Trenutno se najviše bori sa bijesom. Povlačenje trupa iz Afganistana smatra „sasvim preuranjenim" i „nepromišljenim". „To što talibani sada idu od kuće do kuće ostavlja me bez riječi, beskrajno tužnu i bijesnu", kaže ona za DW.

Ne vidi smisla u svemu što je urađeno. „Naravno da se pitam i to je li 59 njemačkih vojnika uzalud izgubilo živote u Afganistanu?"

- pročitajte i ovo:  Debakl u Afganistanu se ne može nadoknaditi novčanom pomoći

Obično se jave poslije pet do sedam godina

Bilo je planirano da se o tome pokrene velika rasprava u njemačkom Ministarstvu odbrane, da se okupe političari, stručnjaci i vojnici. No sve je otkazano zbog iznenadnog pada Kabula. Bruns se sada nada da će se uskoro nemilosrdno podvući crta i izvući pouke za druge misije, poput one koja još uvijek traje u Maliju.

Prema navodima Ministarstva odbrane, prošle godine je kod 300 veterana, koji su bili u Afganistanu, utvrđeno neko psihičko oboljenje. U tom ministarstvu za DW navode da se na njihov telefon, otvoren non-stop za traumatizirane vojnike, ne javlja više ljudi nego inače.

Drukčije iskustvo imaju u Savezu veterana. Bernhard Drescher je uvjeren da će afganistanski fijasko još dugo pratiti Njemačku. „Prema našim iskustvima, obično traje pet do sedam godina prije nego što se ljudi jave i zatraže pomoć. To znači da će misija u Afganistanu stići do nas u još jednom valu."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu